"Od nedjelje jedan doživljaj više! I to vrijedan i rijedak doživljaj. Držao sam da ću prije prisustvovati plesu, kojeg priređuju opatice, nego utakmici, gdje igraju žene. Ali, eto doživio sam, skupa sa onih deset hiljada, znatiželjnika i znatiželjnica, ovo drugo. Prave pravcate žene s pravom pravcatom loptom, obučene u propisan dres, obučene u prave kopačke, igrale su javno – pred nekoliko hiljada očiju – nogometnu utakmicu. Ako mi ne vjerujete pitajte druge. Vidjeh i to čudo i – sada bi m o r a o umrijeti", pisalo je 26. lipnja 1938. godine u Ilustrovanim sportskim novostima, a danas ovaj mizogini citat, uz brojne druge, možete vidjeti u potkrovlju Muzeja grada Zagreba, gdje je Hrvatski športski muzej smjestio izložbu "Između korzeta i dresa. Žene u sportu (1874. – 1939.)", koju možete posjetiti do 28. rujna.
Osobnim predmetima, sportskom opremom, rekvizitima, arhivskim snimkama te autentičnim novinskim i filmskim zapisima s kraja 19. i početka 20. stoljeća autorica koncepcije i viša kustosica Hrvatskog športskog muzeja Petra Husain Pustaj provela nas je kroz razdoblje u kojemu je ženska prisutnost u sportu izazivala žustre rasprave o moralnosti – kako one koje su se ticale ženske sportske odjeće tako i rasprave o vježbama i sportovima kojima bi se žene smjele baviti.
– Godine 1874. proveden je niz reformi koje su uvelike utjecale na položaj žena u sportu te je osnovan Hrvatski sokol, sportsko društvo političke provenijencije koje je propagiralo nacionalizam, a kako bi u tome bilo što uspješnije, ondje su težili masovnosti. Njihovi posebni programi bili su usmjereni prema muškarcima, ženama i djeci, što je omogućilo ženama da pod striktno propisanim pravilima i uvjetima nastupaju javno. Jedna od većih promjena jest i uvođenje tjelovježbe u škole, što je rezultiralo polarizacijom društva. Dok je jedan dio stanovništva zagovarao tjelovježbu, drugi su prema ovoj promjeni bili skeptični, dok su treći pak postavljali pitanje za što se to djevojke točno pripremaju, što se temeljilo na premisi da dječaci vježbaju kako bi se pripremili za vojsku, dok se tjelovježba kod žena opravdavala činjenicom da ona jača tijelo te ga priprema za porod i ulogu majke – kaže nam kustosica Petra Husain Pustaj.
A ako se pitate koji su neki od prvih sportova u kojima su se žene natjecale s muškarcima, bili su to tenis, zbog otmjenosti, elegancije i usputnog druženja, te plivanje jer su ondje ostvarivale rezultate najbliže muškarcima, a krajem 19. stoljeća okušale su se i u streljaštvu, jahanju, golfu, kroketu, stolnom tenisu, klizanju, skijanju, mačevanju, veslanju te su vozile bicikle, motore, automobile i zrakoplove, no nedostajalo je još nešto – timski sport. Rješenje su početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća donijeli hrvatski studenti iz Čehoslovačke, koji su se za vrijeme ljetnih mjeseci vraćali u domovinu, a novootkriveni sport za Hrvatice nosio je ime hazena.
– S željom da pospješe javne sportske nastupe žena studenti su djevojkama donijeli prvi timski sport, hazenu, preteču rukometa koju je ponajprije upoznala Slavonija, a poslije se proširila na cijelo područje današnje Hrvatske. Tada još nije postojala sportska infrastruktura kakvu danas poznajemo, odnosno nedostajalo je adekvatnih mjesta za treniranje, no usprkos tome jugoslavenska hazenaška reprezentacija osvojila je 1934. zlatnu medalju na četvrtim Ženskim svjetskim igrama u Londonu. Nažalost, hazena je nedugo zatim upala u procjep spleta okolnosti te je, zbog manjka sportske infrastrukture, smanjenja interesa te osnivanja prve sekcije ženskog nogometa, nestala – otkriva Husain Pustaj te dodaje kako se pojavom nogometašica promijenio i način na koji su ondašnji sportski listovi pisali o sportašicama, jer dok su hazenašice trpjele komentare o svojim kratkim suknjama i štiklama, točnije šteklama, koje su smatrane neprimjerenom odjećom, nogometašice su se morale suočiti s tekstovima koji su naglašavali činjenicu kako žene igraju isključivo muški sport.
Bile su tu i Koprive, list za humor i satiru koji je žene opisivao kao nespretne i nesposobne za treniranje bez pomoći muškarca, no s druge strane stajao je časopis Svijet. Afirmativno govoreći o suvremenoj ženi koja se, između ostalog, bavi sportom Svijet je, kao i Ženski list, ohrabrivao žene te ih poticao na bavljenje sportom, a u isto je vrijeme na svojim stranicama donosio najveće svjetske modne trendove. U početku 20. stoljeća, međutim, nije bilo striktnih odrednica za građansku i sportsku modu pa se u sportskoj dvorani mogla sresti djevojka koja izgleda kao da je krenula u šetnju gradom.
Naše sportašice u štiklama su osvajale svjetska prvenstva
– Zahvaljujući sportu počinju se događati promjene ponajprije kad je riječ o sportskom oblačenju iz kojeg je izbačen korzet, te su se počele pojavljivati kraće suknje i hlačice, kao i oskudniji kupaći kostimi. Tome su uvelike doprinijele i zdravstvene reforme putem kojih se građanstvo osvještavalo o dobrobitima higijene, pa se zbog čišće kože slojevita odjeća počela zamjenjivati jednostavnijom, a najveći pobornici duge borbe protiv korzeta bili su liječnici. Iako je dugo vremena vladalo mišljenje o tome kako korzet zbog krute forme poboljšava držanje, on nije mogao pružiti slobodan pokret kakav je sport zahtijevao, a liječnici su, zbog poznavanja anatomije, osvijestili kako korzet ima negativan utjecaj na samo tijelo. U skladu s time, kao zamjena za korzet pojavio se grudnjak, a to možemo zahvaliti upravo sportu – zaključila je Petra Husain Pustaj.
Izložba, koja ipak nije za desničare.