Ovogodišnje, 63. izdanje Goranovog proljeća trebalo je biti još jedna proslava poezije, a kulminiralo je dodjelom Goranovog vijenca, bijenalne nagrade za ukupan doprinos hrvatskoj književnosti, piscu Milku Valentu.
Valent, rođen 1948. godine u Zagrebu, jedna je od najradikalnijih figura na hrvatskoj književnoj sceni. Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost, a njegov opus obuhvaća više od četrdeset knjiga poezije, proze, drama i eseja. Za zbirku "Otvorena rosa" nagrađen je 2018. "Tinom Ujevićem" za zbirku "Otvorena rosa", a ovjenčan je i maslinovim vijencem na Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što, jezično-pjesničkoj smotri u Selcima na otoku Braču 2009. U prozi je najpoznatiji po monumentalnom romanu "Umjetne suze" na više od 1400 stranica za koju je dobio godišnju nagradu "Vladimir Nazor". Kao dramatičar višestruki je dobitnik nagrade "Marin Držić". Sebe je oduvijek pozicionirao kao "enfant terriblea hrvatske scene", pisca koji ne robuje tabuima i koji ispituje granice društveno prihvatljivog.
Peteročlani žiri Goranovog proljeća, sastavljen od uglednih imena s književne scene - Tomislav Brlek, Dorta Jagić, Andrijana Kos Lajtman, Branislav Oblučar i Marko Pogačar - Valenta je u obrazloženju opisao kao autora koji izbjegava "tradicionalni fašizam smisla", čija je poezija "kreativna i energizirana, provokativna, pa i šokantna". Istaknuli su njegovu "radikalnu slobodu tematiziranja seksualnosti i erotike" te ga usporedili s književnim buntovnikom Jankom Polićem Kamovom. No, gotovo odmah nakon objave nagrade, na društvenim mrežama počeli su se širiti Valentovi raniji javni istupi.
Prvenstveno bila je riječ o intervjuu iz 2022. godine za književni časopis Artikulacije. U njemu je autor, bez ikakve zadrške, pedofiliju nazvao prirodnom seksualnom orijentacijom, tvrdeći da u prirodi ljudi, dakle sisavaca, osobito starijih, postoji žudnja spolno općiti s mlađima. Osude pedofilije pripisao je korumpiranim znanstvenicima i liječnicima te neobrazovanom puku. Kritizirao je i kažnjavanje posjedovanja i distribucije dječje pornografije, čudeći se što se takva djela kažnjavaju čak kaznom zatvora. Javnost, od književnika i aktivista do čitatelja koji za Valenta dotad nisu ni čuli, reagirala je s nevjericom i gađenjem.
Iako je Valentova sklonost provokaciji i bavljenju tabuima, poput incesta u romanu "Ledene haljine", bila poznata u književnim krugovima, izravno zagovaranje i normalizacija najtežih oblika seksualnog nasilja u javnom prostoru prešli su granicu koju mnogi nisu bili spremni tolerirati. Suočeni s javnim pritiskom, organizatori Goranovog proljeća donijeli su jedinu moguću odluku. U podužem priopćenju, koje su prenijeli gotovo svi mediji, objavili su da povlače dodjelu nagrade Milku Valentu. Priznali su da su njegove kontroverzne izjave smatrali produžetkom "radikalnog i namjerno provokativnog... književnog prosedea", povlačeći paralelu s Majakovskim i njegovim stihom "ja volim gledati kako umiru djeca". Međutim, uvidom u sporni intervju zaključili su da su iznesene tvrdnje o pedofiliji i dječjoj pornografiji neprihvatljive na svim razinama. Nagrada ove godine neće biti dodijeljena nikome, a "praznina koja ostaje, služit će kao podsjetnik na vlastite pogreške, i prilog ograničavanju budućih".
Mnogi su njihovo obrazloženje nazvali licemjernim i optužili ih da nije moguće da nisu znali za njegove eskapade. Jedna od članica žirija, pjesnikinja Dorta Jagić, na svom je Facebook statusu i javno ustala u Valentovu obranu te napisala: "Nismo čitali Intervju, niti znali za iznešene provokacije i stavove, jer kod ovog žirija koji vrednuje korpus nečijeg pjesništva, a ne lista zažarenim palcem intervjue kao kansel policija, razgovori za novine su manje važni. Okej, budite dosljedni, zapalite Baudelaira, de Sada, Swifta, Nabokova, Hamsuna, Pounda, Millera, Marinettija, i još 10 000 njih, jer sve je to đubrad koja se klela ili u incest i pedifiliju ili u fašizam, a pisala nevjerojatna djela".
Ništa novo ili čudno...on je samo javno izrekao ono što jedan drugi profesor s fakulteta kojeg je on završio Štul**fer zastupa sukladno edukaciji na američkom Institutu Kinsey (koji istražuje ljudsku spolnost i seksualnost). taj isti profesor pokušao je i djelomično i uspio zajedno s lijevim opcijama u RH progurati razno razne spolne i građanske odgoje - tuliko o tome.