Međunarodna izložba "Na izmaku svitanja" prema kustoskoj koncepciji WHW-a i Ane Kovačić, otvara se 22. listopada u 19 sati, u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Okuplja petnaest umjetnika/ica koji se bave fluidnim pojmovima identiteta, pripadnosti i zajedništva, propitujući kolonijalno naslijeđe, kulturne mitove i mogućnosti novih oblika solidarnosti: Majd Abdel Hamid, Kent Chan, Nolan Oswald Dennis, Sharon Hayes, Tea Kantoci sa selmom banich, Nikom Pećarinom i Annom Javoran, Belinda Kazeem-Kamiński, Onyeka Igwe, Gloria Lizde, Alban Muja, Nii Kwate Owoo, Fette Sans i Miloš Trakilović.
Sam naslov izložbe 'Na izmaku svitanja' preuzet je iz poeme Bilježnica povratka u zavičaj Aiméa Césairea, pjesnika i političara s Martinika. Objavljena 1939., poema predstavlja snažnu kritiku kolonijalizma i slavlje crnog identiteta, te je ključni tekst pokreta Négritude koji afirmira afričke kulturne vrijednosti.
Smještena poput intervencije unutar Etnografskog muzeja, institucije duboko povezane s kolonijalnim naslijeđem, izložba Na izmaku svitanja nudi kritički pogled na pripadnost, naslijeđe i kolektivne identitete, gradeći zamišljenu kartografiju veza, razmjena i presjecišta kroz različita vremena i prostore, najavili su u priopćenju.
Tako primjerice, Johannesburga Nolan Oswald Dennis, koji u svom radu istražuje materijalne i metafizičke uvjete dekolonizacije, predstavlja se radom Ksenoliti – zemljanim skulpturama nastalima upravo u suradnji sa zaposlenicima/cama Etnografskog muzeja. Fotografski rad Belinde Kazeem-Kaminski istražuje prikaz tijela Angela Solimana, povijesne figure osamnaestostoljetnog Beča čije je tijelo nakon smrti preparirano i izloženo. Autorica fokus stavlja na predmete koji su služili njegovoj objektifikaciji – turban, piramidalne oblike, metalnog lava i perje – osporavajući voajeristički poriv i rasističke predrasude utkane u zapadnjačke muzejske reprezentacije. Kazeem-Kaminski za izložbu kurira i filmski program Naknadni životi: Nespokojni arhivi, u okviru kojeg će, uz vlastite radove, prikazati filmove Kenta Chana, Onyeke Igwe i Niija Kwate Owooa. Kustosica Tea Kantoci pozvala je izvedbene umjetnike/ce selmu banich, Annu Javoran i Niku Pećarine, čiji performansi unutar muzeja stvaraju dramaturgiju u kojoj radovi poniru jedni u druge, uspostavljajući relacije izvan hijerarhije i logike muzejskog poretka.
Tri rada s izložbe povezuje istraživanje izbjeglištva, obiteljskih sjećanja i osobnih narativa kroz rat, bijeg i nasljeđe. Alban Muja, kosovski umjetnik i filmski autor čiji rad oblikuju društveni i politički procesi Balkana, na izložbi sudjeluje s filmom Vjerujem da me portret spasio koji se temelji na osobnoj priči o preživljavanju tijekom rata na Kosovu: dvadeset i pet godina nakon, Muja se kroz sjećanja svog oca slikara, Skëndera Muje, prisjeća mučnih mjeseci zarobljeništva i bijega iz Mitrovice. Fotografska serija Neustrašiva mladost umjetnice Glorije Lizde temelji se na neobjavljenoj autobiografiji djeda Hasana. Njegovo odrastanje u muslimanskom selu na jugu Bosne i Hercegovine prekinuto je kada se, kao petnaestogodišnjak, pridružio ustaškoj vojsci u kojoj je služio od 1943., da bi 1945. prebjegao i postao dijelom Narodnooslobodilačke vojske. Lizde u svom radu istražuje teme obiteljskih odnosa, nasljeđa i sjećanja koristeći dokumentarnu i insceniranu fotografiju. Film Colorless Green Freedoms Sleep Furiously, zasnovan je na razgovoru umjetnika Miloša Trakilovića i njegove majke o životima tijekom rata u Bosni i Hercegovini i njihovom dolasku u Nizozemsku kao izbjeglice.
Majd Abdel Hamid, palestinski vizualni umjetnik, u svom radu koristi repetitivne, performativne geste poput vezenja i šivanja na tekstilnim podlogama, kao protutežu ubrzanoj digitalnoj produkciji slika. U novom ciklusu Pomorske granice, iz kojeg potječe i rad s izložbe, koncem i tkaninom prikazuje razgraničenja u morskom prostoru, s posebnim naglaskom na apstraktne linije Sredozemnog mora. Konceptualna umjetnica Fette Sans izlaže rad Proročanstva toliko istinita da su morala biti zakopana, seriju predmeta namijenjenih nošenju u borbi kao čin otpora ukorijenjenom uvjerenju da ćemo prije dočekati kraj svijeta nego kraj kapitalizma. Izložba uključuje i zvučni rad njujorške umjetnice Sharon Hayes Marširam u povorci slobode, ali dokle god te volim, nisam slobodna, sastavljen od snimki njezinih deklamativnih uličnih performansa u kojima se pozivi upućeni ljubavnicima prepliću s promišljanjima o ratu i drugim društvenim krizama.
Na dan otvorenja izložbe, u srijedu 22. listopada, u 17.30 sati, održat će se razgovori s umjetnicima Majd Abdel Hamidom i Milošem Trakilovićem. Izložba je otvorena do 30. studenog. Ponedjeljkom Muzej ne radi.
Otvori KEKS Pay
