Dokumentarni film "Drugi spol - Tragom Simone de Beauvoir", redateljica Nathalie Masduraud i Valérie Urréa, nije klasična biografija, već dubinski zaron u genezu feminističke revolucije. Polazište filma je ključno, a često zanemareno putovanje koje je Simone de Beauvoir poduzela 1947. godine.
Dvije godine prije no što će svijet šokirati svojim magnum opusom, francuska je filozofkinja provela četiri mjeseca na predavačkoj turneji po Sjedinjenim Državama, a to će se putovanje pokazati presudnim ne samo za razvoj njezinih teorija, već i za njezin osobni i romantični život. U svojoj 39. godini, prvi put je kročila na američko tlo i suočila se sa stvarnošću koja ju je duboko potresla: krutim rodnim normama, zapanjujućom pokornošću udanih žena i brutalnošću rasne segregacije na Jugu. Ta izravna konfrontacija s patrijarhatom poslužila je kao katalizator za radikalno preispitivanje ženskog identiteta.
Sve što je doživjela u Americi, de Beauvoir je pretočila u monumentalno djelo "Drugi spol" (1949.), čija je kultna rečenica "Ženom se ne rađa, ženom se postaje" srušila stoljetnu biološku misao. Knjiga je odjeknula poput eksplozije, nudeći prvu sveobuhvatnu kritiku muške dominacije, u kojem je žena uvijek definirana kao "Drugo" u odnosu na muškarca kao apsolutnu ljudsku normu. No, film ne upada u zamku hagiografije. On otvara dijalog s današnjicom kroz promišljanja vodećih suvremenih misliteljica poput Judith Butler i Silvije Federici, koje nasljeđe de Beauvoir stavljaju pod kritičko povećalo. One odaju priznanje njezinu pionirskom radu, ali istovremeno istražuju i njezine slijepe točke i ograničenja, postavljajući ključno pitanje: kako njezine ideje odjekuju danas, 75 godina kasnije, u svijetu novih feminističkih borbi?
Film se ne libi prikazati de Beauvoir kao radikalnu figuru koja je brak smatrala "ugovorom o radu", a majčinstvo potencijalnom tamnicom. Prikazuje se njezina ključna uloga u borbi za legalizaciju pobačaja, koju je predvodila kao autorica "Manifesta 343 drolje", javnog priznanja 343 ugledne žene da su počinile tada ilegalan abortus. Njezin cinični komentar, citiran u filmu, ilustrira njezin stav: "Kad se dijete rodi, očito ga možeš ubiti ako ti dođe, ako pogine u ratu... ali dok je u majčinoj utrobi, pokušati bilo što protiv njega smatra se ubojstvom". Dotaknute su i kontroverze vezane uz njezino poglavlje o lezbijkama, koje su mnoge feministkinje smatrale homofobnim, pogotovo jer je vlastite ljubavnice nazivala "šarmantnom gamadi".
Ipak, ono gdje dokumentarac, prema nekim kritikama, ostaje nedorečen jesu najmračniji dijelovi njezine biografije. Prešućuju se optužbe koje proizlaze iz njezine korespondencije sa Sartreom o manipulaciji i zavođenju maloljetnih učenica, kao i njezino potpisivanje peticije za dekriminalizaciju seksualnih odnosa s djecom. Unatoč tim sjenama, film uvjerljivo pokazuje kako je njezina temeljna misao o rodu kao konstruktu evoluirala u nešto što ni sama nije mogla zamisliti. Judith Butler u filmu proširuje njezine teze na suvremenu queer teoriju, tvrdeći da "možete zatrudnjeti, a da niste žena" te da su napadi na transrodne žene "izdaja feminizma". Vrhunac te evolucije je završna scena, koja prikazuje trudnički trbuh osobe Ro, koja se identificira kao "oni". To dijete, čiji spol roditelji namjerno ne žele znati, simbolizira budućnost koju je de Beauvoir otvorila: revolucija se nastavlja u novoj eri feminizma - radosno nebinarnoj, beskompromisno slobodnoj i radikalno uključivoj.
Otvori KEKS Pay
