Anitu Kontrec upoznao sam u – pizzeriji. Nije to bio nipošto slučajan susret, bio sam pozvan na jedno popodnevno druženje s umjetnicama različitih generacija i različitih umjetničkih svjetonazora. Na kraju te jedne sasvim posebne popodnevne seanse Anita Kontrec mi je darovala svoju monografiju koju sam odmah po dolasku kući prelistao. I doslovce ostao fasciniran njezinim radom, životom i avanturizmom.
Ova zagrebačka umjetnica, koja je karijeru 30 godina brusila u njemačkom gradu kulture Kölnu, a prije i poslije Kölna u rodnom Zagrebu, ujedno je i novinarka, glazbenica, poliglotkinja i putolovkinja, a da nije neke stvari u životu morala selektirati, mogla je biti i vrhunska sportašica, možda čak i glumca. Intervju s njom radio sam nakon što se vratila s višetjednog boravka u Indiji.
'Prve skulpture radila sam od sapuna, zbog tekstova morala k Šuvaru, a u Njemačku otišla kad su mi 1989. zapalili stan'
Umjetnica i novinarka, koju zbog stila života i rada smatraju nomatkinjom, nakon 30 godina karijere u Kölnu vratila se u Zagreb. U intervjuu otkriva kako su njezini djed i baka prijateljevali s Meštrovićem, otac osnivao INA Naftaplin, a ona se razvijala pišući u Poletu i radeći skulpture na balkonu, što ju je odvelo na svjetske pozornice
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.