Naslovnica Kultura Kazalište

Moderna Nora gleda se bez daha i predaha

Helena Minić Matanić u naslovnoj ulozi i Marko Cindrić kao njen muž hrabro su ispunili zahtjeve Ibsenova teksta i režije Senke Bulić
01. prosinca 2017. u 16:18 0 komentara 1279 prikaza
Pogledajte galeriju 1/2

Veliki i dobri dramski tekstovi svoju važnost i vrijednost potvrđuju trajanjem. A traju i zato što govore o univerzalnim i uvijek aktualnim temama i problemima čovječanstva. Jedan od takvih tekstova je i Nora Henrika Ibsena. Uz ime glavne junakinje, ponekad se predstava zove i Lutkina kuća. Nora – Lutkina kuća najnovija je predstava u produkciji kazališta Hotel Senke Bulić i u njenoj režiji. Premijerno je izvedena prekjučer u Tvornici kulture, prostoru s kojim kazališna estetika i mehanika Senke Bulić ostvaruje gotovo savršenu simbiozu. Senki Bulić treba upravo takva scena, s tek nekoliko rekvizita, široko i otvoreno polje na kojem se glumci nemaju iza čega sakriti, osim tu i tamo prigušenim svjetlom.

Lucija Šerbedžija LUCIJA ŠERBEDŽIJA Tužno je što žene još nisu ravnopravne muškarcima

Sve ovisi o kapitalu

Dakle, Nora. Bili bismo sretniji kada bismo Ibsenov tekst slušali i doživljavali kao svjedočanstvo o nekom minulom vremenom i jednoj fazi razvoja civilizacije međuljudskih, a osobito muško-ženskih odnosa, u potpunoj ovisnosti o kapitalu, novcu.

Međutim, kao što stoji i u naslovu popratnog teksta Lade Čale Feldman u programu predstave, “svi smo mi Nora”. Tekst o emocionalnom i egzistencijalnom batrganju jedne Norvežanke srednjeg društvenog sloja u drugoj polovici 19. stoljeća mogao je biti napisan i jučer u Hrvatskoj, ili bilo gdje drugdje. To je situacija bez izlaza i zato su vrata, jedan od tih rijetkih scenskih rekvizita u ovoj predstavi, obješena visoko i nedostižno iznad pozornice, kao simbol, a ne izlaz. Kroz njih nitko neće proći niti bilo kamo izaći pa će tako i Nora Helmer na kraju ostati zarobljena na pozornici s mužem Torvaldom, kojeg je upravo napustila, oboje nepomični u ljepljivoj klopci sladunjave norveške božićne pjesmice.

Lažna nada o izlazu

Helena Minić Matanić u naslovnoj i Marko Cindrić u ulozi gospodina Helmera hrabro su, bespoštedno i uvjerljivo ispunili zahtjeve Ibsenova teksta i režije Senke Bulić, ogolivši svu tjeskobnost situacije. Pozornica Silvija Vujičića je tenisko i životno igralište na kojem se nitko ne igra, a kamoli da u toj igri uživa. Premda nonšalantnost i zaigranost svi glume, što naglašavaju i kostimi Olivera Jularića.

Potpuna koncentracija na bitno ostvarena je dramaturškim kljaštrenjem sporednih likova. Nema djece, dadilje, posluge i ništa ne razvodnjava stalno rastuću napetost unutar virtuoznog komornog kvinteta koji još čine Lucija Šerbedžija kao Kristina Linde, Igor Kovač kao Nils Krogstad i Darko Japelj kao umirući doktor Rank.

Predstava se gleda bez predaha i daha i osvjetljava nam naše kuće, vrijeme i svijet bez izlaza. Vrata su visoko i daleko, mame nas i draže i predstavljaju nadu, ali i sumnju da je s druge strane još samo jedna slična i jednako tjeskobna lutkina kuća.

22.02.2017., Zagreb - U centru Kaptol svecano je  otvoren Kaptol boutique cinema by Cinestar cinemas. Senka Bulic. Photo: Borna Filic/PIXSELL Najdraži muškarac Senka Bulić u zagrljaju 18 godina mlađeg bubnjara Senka Bulić Glumila u 'Elementarnim česticama' Senka Bulić: Mogu se nositi s fatalnim likovima, imam tu energiju Sretni roditelji Dalibor Matanić i Helena Minić dobili sina, evo koje su mu ime odabrali
RBA
INVESTIRANJE JE PRIRODNO
Kako je to živjeti pored Dunje? U svakom slučaju, potaknula me na razmišljanje – koji je moj cilj?

A1 izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.