Samo bolje upućeni filmofili znaju da Kad jaganjci utihnu nije bio prvi film iz serije o Hannibalu kanibalu Lecteru, nego samo prvi koji je postigao tako veliki uspjeh da je dobio i nekoliko nastavaka. Prvi se put on pojavio 1986. u ekranizaciji Harrisova romana Crveni zmaj u režiji Michaela Manna koja nam se sada nudi u redateljskoj verziji ili, kako sâm Mann u dodacima veli, najbliže onome što je htio. U Lovac na ljude izuzetno je sugestivno dočarao svu jezu koju ćemo kasnije pronalaziti u Jaganjcima i njegovim nastavcima, a da zapravo nikada nije išao na prikazivanje toliko krvavih i oštrih mesarskih prizora koji su u posljednjim nastavcima serijala banalizirani i postali sami sebi svrhom.
U Lovcu na ljude najveća je oštrina sadržana u glavnom junaku, a to nije Lecter koji ovdje ima još uvijek sporednu ulogu. Glavni je junak istražitelj Will Graham koji je svojedobno stavio Lectera iza rešetaka, a to je uspio zahvaljujući tome što je potpuno prihvatio njegov način razmišljanja, narušivši tako svoj osobni mentalni sklop. Tražeći novoga serijskoga ubojicu Graham konzultira Lectera, prolazivši ponovno kroz najmračnije strane svoga uma u kojima vlast nad nečijim životima znači približavati se Bogu i u tim se poniranjima uma krije veliki dio snage filma. Mann stvara vrlo sugestivnu atmosferu zbog koje se ima osjećaj da se tu i tamo promakne nešto od detalja u priči, ali ponovljeno gledanje može samo potvrditi dojam ili ukazati na određene dramaturške rupe, tako da je najbolje zaustaviti se na prvom dojmu koji je dosta snažan. Kvari je jedino odurna, vremenom pregažena synth pop glazba, koju je svakako trebao maknuti, jer samo zbog nje djeluje zastarjelo. (A. O.)
Otvori KEKS Pay
