Trodnevnu proslavu 40. rođendana dvorane Lisinski sa sebi svojstvenim entuzijazmom otvorio je u subotu navečer današnji ravnatelj te slavne ustanove Dražen Siriščević. Pozdravio je s pozornice pokrovitelje proslave predsjednika Josipovića, gradonačelnika Bandića i Ministarstvo kulture. Josipović je ostao do kraja večeri, Bandić je prije prve note odjurio na neki drugi zadatak, a Ministarstvo kulture se za odsutnost svojih predstavnika ispričalo.
Sve to pomalo govori o kulturnoj i društvenoj klimi različitoj od one koja je izgradila Lisinski. No, gradonačelnik Bandić bio je ponovno u dvorani u nedjelju ujutro na sjednici počasnog Odbora za proslavu gdje mu je Siriščević, uz zahvalu za dosadašnju potporu, pripremio i mali performans sa zidarskim alatima o spremnosti Lisinskog za obnovu, a dirigenti Nikša Bareza, Pavle Dešpalj i Vladimir Kranjčević proglašeni novim počasnim članovima Lisinskog. Maestro Kranjčević sa svojim je lovorovim vijencem odmah produžio u veliku dvoranu koja je već u podne bila krcata za prvu od dvije izvedbe kantate Carmina burana.
I tako smo došli do najbitnijeg, do čuda koje već četrdeset godina titra poput užarene niti između glazbenika na pozornici i publike u gledalištu. Program subotnjeg koncerta, kako reče za parole nadareni Siriščević, počeo je točkom u kojoj ime skladatelja, naziv i vrsta skladbe čine manifest dvorane: Lisinski – Večer – idila.
Nažalost, izvedba popularne skladbe Lisinskog baš i nije zvučala idilično u izvedbi Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem maestra Ivana Repušića. Idilično raspoloženje kao da je postalo nedohvatljivo glazbenicima pritisnutima vremenom nesklonim idili, baš kao i idealima kojima je nervozno i užurbano otkucavalo zvono pri kraju skladbe.
Premda su na kraju večeri bili nagrađeni velikim aplauzom, Simfoničari se ni u Petoj simfoniji Čajkovskog u drugom dijelu večeri nisu uzdigli ni blizu idealnom zvuku i posvećenosti svakom od mnoštva važnih i uzbudljivih detalja kolosalne partiture.
Srećom, glavna zvijezda večeri nije razočarala i sasvim je opravdano reći da je trodnevnu proslavu zapravo dostojno otvorio koncert Ive Pogorelića. Sav manjak ekspresivne dinamike i jasne artikulacije u orkestru nadoknadile su ruke solista u Chopinovom Klavirskom koncertu u f-molu. Klavir je još jednom bio nakovanj Pogorelićevim čudotvornim prstima ispod kojih sijevaju munje u svim bojama i intenzitetima zvuka, a ni jedna notica ne prođe neopažena i neosvjetljena. Čudo zbog kakvih dvorana Lisinski postoji tako se ipak dogodilo, osobito u drugom stavku čija je nadvremenska ljepota uspjela zavesti i na proživljeno muziciranje navesti i čitav orkestar. Repušić je srećom znao kada ga treba prepustiti maestru Pogoreliću.
U nedjelju poslijepodne u Lisinskom je održana i svečanost uručenja nagrade za najboljeg mladog glazbenika godine Ivo Vuljević kojom su Hrvatska glazbena mladež i dvorana Lisinski odali priznanje mezzosopranistici Diani Haller. U trodnevnu proslavu godišnjice Lisinskog večeras, u ponedjeljak 30. prosinca, uključit će se Zagrebačka filharmonija svojim tradicionalnim Filharmonijskim balom. Na koncertu koji počinje u 20.30 uz orkestar pod ravnanjem maestra Hagera nastupit će sopranistica Lidija Horvat Dunjko i tenor Tomislav Mužek. Na programu su skladbe članova bečke glazbeničke dinastije Strauss, a na koncertu će biti proglašen i dobitnik ili dobitnica nagrade Mladi glazbenik godine koju zajednički dodjeljuju Zagrebačka filharmonija i Zagrebačka banka.
Hajde da i u Zagrebu ponovno vidimo i čujemo maestra