Zavirite u ormare, nađite trapezice, platforme i šljokice jer 29. rujna u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog očekuje nas prava disko groznica! Bezvremenske melodije švedske ABBA-e iliti neki od najvećih pop-hitova prošlog stoljeća, koji se i danas neumorno vrte na radiju, vraćaju se na veliku zagrebačku pozornicu, i to u raskošnoj izvedbi Zagrebačke filharmonije i četvero vrhunskih hrvatskih vokalista: Damira Kedže, Svena Pocrnića, Zsa Zse i Franke Batelić.
Za dirigentski pult ponovno će, kao i 2019. godine, stati Alan Bjelinski, koji nam je ovom prilikom otkrio nešto više o tom koncertu, ali i svojim glazbenim počecima te suradnji s nekima od naših najvećih glazbenika.
Krajem rujna u Lisinskom spremate spektakl s najvećim hitovima ABBA-e. Što publika može očekivati od ovog koncerta?
Da, krajem rujna u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Zagrebačka filharmonija izvodi djela jednoga od najpopularnijeg sastava na svijetu – ABBA-e. To su te vječne, lako pamtljive melodije, zaigrane svim bojama, ritmički plesne, vrhunski aranžirane, često povezane s ljubavnom tematikom, koje stvarno dokazuju da je ABBA svojevrsni "stup" pop-glazbe. Što se tiče očekivanja publike, mogu samo reći kako za glazbenika nema ljepšeg doživljaja od toga da podijeli svoj uvijek gorljiv i iskren trud s još većim brojem gorljivih ljubitelja dobre glazbe. Koncertna dvorana ima gotovo 2000 sjedala i uistinu mislim da bi interes mogao biti i višestruko veći jer naš Zagreb zasigurno ima puno pravih obožavatelja ABBA-e.
I 2019. ravnali ste koncertom "Tribute to ABBA". Po čemu pamtite taj koncert?
Imam odlično sjećanje na lijepu pop-glazbu u kojoj sve generacije uživaju. Zagrebačka filharmonija bitna je za potpun doživljaj ove glazbe, pa jedina razlika između nadolazećeg koncerta i onog iz 2019. godine jesu izvođači. Vjerujem da će i ovogodišnji pjevači podignuti ljude na noge i potaknuti ih na ples.
Kakav je utjecaj na vas tijekom odrastanja imala ABBA? Možete li izdvojiti neke najdraže pjesme?
ABBA je svakako utjecala na sve nas, pa tako i na mene, jer je bila sveprisutna zbog lijepih klasičnih melodija i klasičnog pristupa popu s violinama. Autor je klasičar i uveo je gudače u žanr koji se zove disco! To je vrhunski pop, elitni i veseo, aranžmani su s nadom, a imaju i posebnu sjetu. Taj je splet njihova formula, a ljudi vole lijepo. Dakle, lijepa glazba i uvijek mlada! Prepoznatljive vokalne boje Agnethe i Anni-Frid te autorski rukopis Björna i Bennyja dali su ABBA-i zvuk po kojem je i danas prepoznatljiva. Bili su dakle vrhunski kvartet, a kao neke od njihovih najdražih pjesama izdvojio bih "The winner takes it all", "Dancing queen", "I have a dream"...
Počeli ste svirati u vrlo ranoj dobi, svoj prvi koncert održali ste s devet godina. Što vas je, kao klinca, privuklo glazbi i klasici, a poslije i dirigentskom pultu?
Nisam imao tremu ni kao klinac pa tako ni sad, jednostavno sam krenuo svojim putem, mislio sam da je to to – moj put. Sasvim mi je logično što sam završio kao dirigent jer je glazba zvuk, a ja volim zvuk. Tako sam i ostao u njemu, obuzet otkrivanjem svih mogućih svjetova u kojima se volim gubiti jer je glazba nepresušna i još je upoznajem.
Vaš je otac bio proslavljeni skladatelj Bruno Bjelinski, a majka pijanistica Ljerka Pleslić Bjelinski. Jesu li bili strogi s obzirom na to da se bavite istom granom umjetnosti?
Moji roditelji nisu bili strogi, ali otac je bio autoritet, s razlogom. Bio nam je učitelj, pa čak i mojoj majci, a sad kad se sjetim, bio je zapravo nevidljivo strog, ali sa zagrljajem koji i danas nosim u sjećanju. Majka i otac bili su duboko uronjeni u svijet glazbe – otac kompozitor, majka pijanistica, a u stanu od 120 metara četvornih bilo je bučno, svatko je bio u svojoj sobi s klavirom. Klavir sam morao vježbati i više sati dnevno i zahvalan sam što sam u tom instrumentu pronašao prijatelja.
Ne bavite se samo klasikom, svirali ste s Aerodromom, Filmom i Haustorom, odrasli ste u Jabuci, Kulušiću… Kako je rock-scena utjecala na vaš rad?
Da, imao sam i to rokersko iskustvo tijekom mlađih dana. Svirajući s više bendova, prolazio sam kroz klubove i sportske dvorane, i tako upoznavao sebe, ali i ostatak generacije kojom sam bio okružen. Rado se prisjećam tih dana, bio je to konstantni muving u nepoznatom smjeru, a ja, tu negdje kao zalutali klasičar. To mi je bilo dobro.
Naposljetku, surađivali ste s brojnim našim velikim glazbenicima – Oliverom, Antom Gelom, Radojkom Šverko, s Majom Blagdan bili ste na Euroviziji… Postoji li neki projekt koji posebno pamtite?
Nema s kim nisam surađivao, cijela estrada koja se koristila orkestrom morala je imati i dirigenta. Ne znam koliko sam koncerata održao, bezbroj…. Meni je jako važno glazbu predstaviti uživo, sa svim instrumentima, a vjerujem da je i izvođaču čast zapjevati uz orkestar. Zar pjevanje nije ljepše uz orkestar? Vjerujem da su svi s kojima sam surađivao imali ugodan doživljaj i uživali u raskošnom zvuku filharmonije. S mnogim spomenutim i ne spomenutim glazbenicima rado sam surađivao, ali posebno ću uvijek izdvojiti Olivera. S njim sam, uz Antu Gelu i Dupine, proputovao gotovo cijeli svijet, a iz tog nezaboravnog druženja rodilo se i prekrasno prijateljstvo.
Otvori KEKS Pay
