Svi ljubitelji baleta, posebno oni koji tu najljepšu umjetnost na svijetu vole još od nekih davnih vremena, uvijek malo zastanu prije nego što izgovore "Orašar", jer to je baletna čarolija koja mnoge osvoji još u dječjoj dobi. U Zagrebu to objašnjavamo prelijepim sjećanjima iz djetinjstva, kada su curice u veliko kazalište, a tako svi stari Zagrepčani i danas zovu HNK Zagreb, dolazile 'zrihtane' u baršunaste haljinice i bijele štramplice, dok su ih mame na garderobi obuvale u lakirane cipelice, jer nekada su snježne zagrebačke zime ipak tražile drukčiju obuću od ovih današnjih. Svima nama zato "Orašar" u sjećanjima postoji kao "Ščelkunčik", jer pod tim se imenom izvodio prije devedesetih. "Ščelkunčik" ili "Orašar", posve je svejedno, i nekada i danas taj balet posjeduje čaroliju zbog koje se mnogi zaljube u balet, a zatim i kazalište.
Kako je "Orašar" od promašaja postao neizostavan blagdanski klasik
U Zagrebu se “Ščelkunčik” plesao od dvadesetih godina 20. stoljeća, a sve velike balerine okušale su se u ulozi Klare. Zagreb i ovih božićnih blagdana gleda “Orašara” kojeg je 2019. koreografirao baletni umjetnik svjetske reputacije Vladimir Malakhov
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.