U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u petak, 10. travnja nas očekuje prava bajka. Balet "Trnoružica", jedan od tri velika bijela baleta Petra Iljiča Čajkovskog, vraća se na daske zagrebačkog kazališta u punom sjaju, s raskošnim kostimima i fantastičnom scenografijom, a novu produkciju "Trnoružice", jednog od temeljnih djela klasičnoga baletnog repertoara, potpisuje međunarodno afirmirani umjetnik i koreograf Paul Chalmer, s kojim smo ovom prilikom i razgovarali.
– "Trnoružica" je dio mog života još od ranog djetinjstva kada sam otkrio kultnu glazbu Čajkovskog, i prati me tijekom cijele karijere. Imao sam veliku sreću što su iznimni i jedinstveni umjetnici na moju generaciju prenijeli važno nasljeđe baleta Mariusa Petipe te što sam imao priliku plesati te balete uz neke od najvažnijih interpretatora glavnih uloga. Nasljeđe je to koje iznimno cijenim i nadam se da sam dio poštovanja i strasti prema toj velikoj tradiciji uspio prenijeti i na mlade plesače ovdje u Zagrebu – kaže Chalmer, koji u novoj produkciji potpisuje režiju i koreografiju te koji je ovu verziju baleta prvi put postavio 2002. godine u Rimu, gdje je ostvario zapažen uspjeh kod publike i kritike. Upravo zbog njegovih brojnih suradnji u raznim europskim i međunarodnim baletnim centrima, ovog smo umjetnika upitali koja su iskustva najviše oblikovala njegov koreografski jezik.
– Kao mladi plesač napustio sam rodnu Kanadu kako bih se pridružio Stuttgartskom baletu u Njemačkoj. Taj je potez bio motiviran mojim divljenjem narativnim baletima Johna Cranka, koji mi je bio inspiracija i snažno je utjecao na moj rad kao plesača i koreografa. Nakon godina provedenih u Stuttgartu, imao sam priliku plesati balete Georgea Balanchinea s Ballets de Monte Carlo i English National Balletom u Londonu, a plesanje tih baleta za mene je, zbog njihove iznimne tjelesnosti i muzikalnosti, bilo pravo otkriće. To je zasigurno bilo jedno od važnijih iskustava koja su utjecala na moj koreografski rad – otkriva nam Chalmer, koji je novu produkciju "Trnoružice" obojio suvremenim koreografskim jezikom.
Također, valja napomenuti kako se u ovoj verziji bezvremenskog klasika spajaju tradicija i inovacija, čime ovaj važni balet dobiva novo čitanje, ono koje je u isto vrijeme odano izvorniku, ali i otvoreno prema današnjoj publici, a u središtu interpretacije nalazi se precizno oblikovan odnos između glazbe, tijela i prostora. Chalmerov pristup tako naglašava čistoću linije, muzikalnost i dramaturšku jasnoću, dok ansambl Baleta HNK u Zagrebu odgovara visokom razinom tehničke spremnosti i umjetničke zrelosti.
Scenografiju i kostime "Trnoružice", koje su krojači i majstori izrađivali mjesecima, osmislila je Finkinja Anna Kontek
– Nakon duge serije izvedbi Nurejevljeve produkcije "Orašara" u prosincu 2025., zagrebački su plesači bili dobro pripremljeni za tehničke zahtjeve ove produkcije. Njihova energija i entuzijazam bili su mi inspiracija za otkrivanje novih aspekata i nijansi ovog baleta te za daljnji razvoj i personalizaciju pojedinih uloga na način koji ističe njihove tehničke i interpretativne kvalitete. Izrazito cijenim odlučnost i hrabrost uprave HNK u Zagrebu u programiranju tako ambiciozne i velike produkcije ubrzo nakon nedavne produkcije "Orašara", koja je također bila vrlo zahtjevan projekt. Svi u kazalištu daju svoj maksimum kako bi se postigli najbolji mogući rezultati. Kompromisi su zasigurno bili nužni, ali vjerujem da ćemo ovom suradnjom naposljetku doći do vrlo zadovoljavajućeg rezultata – rekao je Chalmer.
A osim sjajnog koreografskog dijela, ovu produkciju famoznom čini i njezin vizualni identitet, točnije scenografija i kostimi koje potpisuje Finkinja Anna Kontek, čija rješenja donose profinjenu ravnotežu između klasične raskoši i suvremene stilizacije. Krojači i majstori u radionicama zagrebačkog HNK mjesecima su intenzivno radili na ovim kostimima i scenografiji, a slojevitost materijala te blistavost kostima, koju smo imali prilike vidjeti, primjerice na famoznim oglavljima, jednostavno oduzimaju dah.
Balet "Trnoružica" nastao je davne 1888. godine na zahtjev bivšeg diplomata, kolekcionara i poznavatelja umjetnosti Ivana Aleksandroviča Vsevoložskog, koji je tada stupio na mjesto ravnatelja petrogradskih carskih kazališta. Aleksandrovič Vsevoložski tada je, zajedno s glasovitim koreografom i reformatorom ruskoga klasičnog baleta Mariusom Petipom, prema bajci Charlesa Perraulta, napisao libreto inspiriran glazbom, kostimima, stilskim obilježjima i manirama razdoblja vladavine Luja XIV., a glazbu je skladao Petar Iljič Čajkovski. Poznati skladatelj na ovu suradnju pristao je unatoč neuspješnoj praizvedbi njegova "Labuđeg jezera", koje je u siječnju 1877. postavljeno u Sankt Peterburgu, a koje je poslije postalo ne samo poznati već i najpopularniji bijeli balet na svijetu.
"Trnoružica" je, s druge strane, postala jedan od najljepših djela klasične baletne literature, a od svoje sanktpeterburške praizvedbe 1890. izvedena je na brojnim svjetskim pozornicama, i to u različitim koreografskim varijacijama. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu "Trnoružica" je prvi put postavljena 1950. godine u koreografiji Oskara Harmoša, nakon čega su, tijekom 20. stoljeća, izvedene još tri produkcije (1966., 1971. i 1990.).
Prvu "Trnoružicu" u 21. stoljeću 2006. režirao je britanski plesač Derek Deane, koji ju je obnovio i tri godine poslije, što sutrašnju premijeru čini sedmom produkcijom "Trnoružice" u zagrebačkom HNK. Ovaj balet tako se upisao duboko u povijest našega nacionalnog kazališta u Zagrebu, a važnost i veličinu ove produkcije potvrđuje i činjenica da su sve iduće izvedbe, uključujući svečanu gala izvedbu, na kojoj će nastupiti istaknuti umjetnici milanskog kazališta Teatro alla Scala primabalerina Nicoletta Manni i prvak baleta Timofej Andrijašenko, rasporodane na neviđeno.
Otvori KEKS Pay
