Nakon što je Marko Perković Thomson na sjednici Gradskog vijeća Grada Raba na inicijativu Domovinskog pokreta i predsjednika Gradskog vijeća Tomislava Matošića iz redova DP-a proglašen počasnim građaninom grada Raba, operna pjevačica Dunja Vejzović Crnković poslala je pismo Gradskom vijeću Grada Raba.
U tom pismu objavila je kako vraća titulu počasne građanke grada Raba, a njezino pismo u nastavku prenosimo u cjelosti.
"S osjećajem duboke odgovornosti prema javnosti, prema otoku i Gradu Rabu te prema vrijednostima koje sam tijekom cijelog života nastojala živjeti i zastupati, vraćam titulu počasne građanke grada Raba.
Ovu odluku ne donosim lako. Moj odnos prema Rabu za mene je snažniji nego što ga bilo kakvo javno priznanje može izraziti i upravo zato smatram da šutnja u ovom trenutku ne bi bila dostojna ni mene ni grada koji volim.
Odluka da se Marko Perković Thompson proglasi počasnim građaninom grada Raba za mene otvara duboko vrijednosno i moralno pitanje. Ne mogu pristati na to da se moje ime i priznanje koje sam primila nalaze u istom simboličkom okviru s odlukom koja, prema mojem dubokom uvjerenju, ne predstavlja ono što smatram dostojnim titule počasnog građanina grada Raba – titule koju uz mene nose Dragutin Tadijanović, Slobodan Novak, Ljubo Stipišić, Andrija Kaštelan i drugi.
Ja sam, naime, priznanje dobila zbog nastojanja da potaknem intenziviranje kulturnog života: dovođenjem svjetskih umjetnika u grad, organizacijom koncerata važnih hrvatskih orkestara kakvih nema na drugim otocima, pokretanjem akcija očuvanja baštine i drugim inicijativama.
Ta moja dugogodišnja nastojanja usmjerena na razvoj i prosperitet Raba, zbog kojih sam i dobila ovo priznanje, po mojem su mišljenju u suprotnosti s razlozima dodjele priznanja ovogodišnjem laureatu – odnosno s pobudama koje su dovele do izbora M. P. Thompsona - usko shvaćena nacionalnost pod nazivomdomoljublja.
Za mene domoljublje nikada nije bilo pitanje parole, isključivosti ili ideološke demonstracije. Domoljublje je prije svega etička kategorija: ljubav prema zemlji izražena brigom za njezinu kulturu, za dostojanstvo svakog čovjeka, neovisno o pripadnosti naciji, za povijesnu odgovornost i za vrijednosti humanizma.
Ovdje ne mogu šutjeti. Gestom vraćanja titule želim podići glas i radije biti obična građanka – ili čak samo gošća ovog grada i otoka.
Odgovornost koju sam preuzela primanjem ovog priznanja traži moralnu dosljednost, koju sam nastojala i nastojim živjeti koliko god mogu.
Upravo iz te dosljednosti vraćam ovu titulu.
Ovaj čin nije čin odbacivanja Raba – naprotiv. To je čin poštovanja i ljubavi i prema gradu i otoku kojima ostajem duboko privržena, prema njegovim ljudima i prema ideji Hrvatske kakvu želim voljeti i stvarati: otvorenu, kulturnu, dostojanstvenu i moralno odgovornu.
Rab ostaje dio mog srca. Titulu vraćam, ali povezanost s otokom, njegovom ljepotom i ljudima ostaje trajna."
Otvori KEKS Pay
Cudni ljudi cudnoga izgleda ne vole hrvatsko.