"Redov Bili", u originalu Beetle Bailey, američki je strip koji je stvorio karikaturist Mort Walker. Radnja je smještena u izmišljenu postrojbu vojske Sjedinjenih Američkih Država. Bili je izvorno bio student na Sveučilištu Rockview. Na fakultetu je bio jednako lijen kao što će kasnije biti u vojsci. Vozio je dotrajali krš od automobila i bio je zvijezda atletskog tima (očito uz stipendiju), a uz to je pušio lulu. Dana 13. ožujka 1951., tijekom prve godine izlaska stripa, Bili je napustio fakultet i prijavio se u američku vojsku, gdje je ostao sve do danas. Vojsci je pristupio kako bi pobjegao od svoje ljutite i ljubomorne prve djevojke "Buzz" te druge djevojke koja ga je progonila.
Bio je to jedan od rijetkih stripova čiji je glavni lik bio vojnik, a glavna pozornica vojna baza. Zapleti u stripu više su govorili o luckastom, iritantnom i ponekad dirljivom ljudskom ponašanju nego o bilo čemu specifičnom za život u vojničkoj odori. Bili je jednako tako mogao biti smješten u ured, bolnicu, studio ili neki drugi organizacijski prostor.
Većina humora u "Redovu Biliju" vrti se oko nesposobnih likova smještenih u kampu Swampy. Vojnik Bili lijen je tip koji obično drijema i izbjegava posao, pa je često meta verbalnih i fizičkih ukora svojeg nadređenog dočasnika, narednika Snorkela. Likovi nikada ne sudjeluju u pravoj borbi, nego u lažnim bitkama i vojnim vježbama.
Glavni lik i nositelj imena stripa, beskorisni zabušant i vječita lijenčina, poznat je po neposlušnom stavu. Oči mlitavog, nespretnog, dugonogog i pjegavog Bilija uvijek su skrivene, bilo pokrivalom za glavu ili, u rijetkim slučajevima kada ga nema (npr. pod tušem), njegovom kosom. Prikazan je sa šeširom ili kacigom koji mu prekrivaju čelo i oči. Čak i kad je na dopustu, njegova "civilna odjeća" uključuje šešir nošen na isti način. Stručnjak je za kamuflažu jer se često skriva od narednika Snorkela.
Bilijev vodni narednik i glavni protivnik, uveden 1951., poznat je po tome da ga često mlati zbog bilo kakvog izgovora koji mu padne na pamet, ostavljajući ga kao bezobličnu masu. Pretio, krivih zuba i nagle ćudi, narednik može biti i prgav i sentimentalan. Dijele neugodno savezništvo koje ponekad graniči s iskrenim (iako neravnopravnim) prijateljstvom. Unatoč mrzovoljnosti i zapovjedničkom stavu, narednik ima i nježnu stranu, koju obično skriva. Također je poznat po prostačenju u usporedbi s ostatkom postave.
Narednik Snorkel ima ljubimca, psa nalik buldogu po imenu Oto, kojeg odijeva također u vojnu uniformu. Oto žestoko štiti narednika i gaji osobitu netrpeljivost prema Biliju. Izvorno je to bio običan pas koji je hodao na četiri noge, no Mort Walker naposljetku ga je odlučio učiniti sličnijim čovjeku, vjerujući da će tako biti još smješniji.
Brigadni general Amos T. Halftrack zapovjednik je kampa Swampy. Nesposoban je, frustriran, sklon alkoholu, a u braku je sa suprugom Marthom. Ima i "Klub obožavatelja generala Halftracka" (s jednim članom). Inače, "half-track" vojno je vozilo.
Gospođica Buxley, Halftrackova bujna plavokosa tajnica, pokazuje interes za Bilija i kasnije mu postaje djevojka, ali stalno je progoni Killer, drugi vojnik. U skupini likova nalazi se i poručnik Sonny Fuzz, koji je vrlo mlad, pretjerano revan, opsesivno pedantan. Robuje pravilima i pokušava impresionirati nezainteresirane nadređene (osobito Halftracka) i "trljati to o nos" svojim podređenima. Mort Walker rekao je da je lik i osobnost poručnika Fuzza modelirao prema sebi, jer je nakon završene časničke obuke sebe shvaćao preozbiljno.
Tu je i narednik Cookie koji priprema sumnjivi jelovnik u vojnoj menzi. Ne provodi nikakve sanitarne mjere pri pripremi hrane osim što nosi kuharsku kapu, a gotovo uvijek se pojavljuje u potkošulji. Među likovima su, dakako i vojnici: "Killer" Diller, ozloglašeni ženskaroš i Bilijev česti kompanjon, Zero krezubi, naivni seoski mladić koji zapovijedi i komentare shvaća doslovno i gotovo sve pogrešno shvati, logorski intelektualac Plato koji nosi naočale i sklon je ispisivanju dugih, analitičnih, često filozofskih grafita, a nazvan je po Platonu, ali utemeljen na Walkerovu prijatelju i kolegi Diku Browneu. Povremeno se pojavljuje i vojnik Cosmo, lokalni "sumnjivi poduzetnik" i prevarant u kampu Swampy, prepoznatljiv po sunčanim naočalama.
Crni časnik poručnik Flap debitirao je 1970., u vrijeme kada su se nebjelački likovi počeli u većoj mjeri pojavljivati u popularnoj kulturi. Isprva je nosio afrofrizuru, no kasnije ju je obrijao jer su noviji propisi zabranjivali takvo što. Često ga se može vidjeti s bradom i uglavnom je potpuna suprotnost poručniku Fuzzu, iako imaju isti čin. Walker je stvorio Flapa zbog kritika na račun potpuno bjelačke ekipe stripa. Flapova etnička pripadnost ubrzo je postala nevažna. Poput Fuzza, Zera, Otta, kapelana i generala Halftracka, likovi u stripu postali su šahovske figure u dobro odigranoj partiji; pomaknete li jednog prema drugome, nešto će se dogoditi. Završnica više nije bila duga igra materijala iz 1950-ih i 1960-ih, nego jednostavna situacija sa širokom poantom: brz smijeh i ništa više.
Međuigra između Bilija i njegove ekipe – narednika Snorkela, generala Halftracka, poručnika Flapa, gospođice Buxley, vojnika Killera i mnogih drugih – omogućila je milijunima čitatelja, posebno Amerikancima, da usvoje vojnu ikonografiju i vokabular. Tijekom svih godina strip "Redov Bili" služio je kao jedan od najprometnijih mostova između civilne Amerike i vojske. To čini i danas. Iako je to teško kvantificirati, može se reći da su stupanj i vrsta komedije usmjerene prema vojsci svojevrstan pokazatelj zdravlja civilno-vojnih odnosa.
Na tom jedinstvenom spoju američke umjetnosti i civilno-vojnih odnosa možemo zahvaliti njegovu tvorcu, glavnom autoru i vojnom veteranu Mortu Walkeru. Mort je regrutiran 1943. i prošao je obuku u kampu Chowder u Missouriju. Kiša je padala toliko često i toliko snažno da su vojnici bazi nadjenuli ime Camp Swampy, a to je poslije postao Bilijev dom u stripu. Nakon obuke Mort je tijekom Drugog svjetskog rata bio u Italiji kao obavještajni časnik, a nakon dvije godine bio je otpušten iz službe. Nakon pohađanja Sveučilišta Missouri Mort se počeo baviti crtanjem stripova.
Mort Walker ušao je u svijet distribucije stripova sredinom prošlog stoljeća s ushitom obožavatelja i energijom mladog čovjeka. Crtao je duhovito, u stilu časopisnih karikatura sredine 20. stoljeća: krumpirasti nosovi, stopala poput štruca kruha, laktovi i koljena nalik vješalicama – svaki stav i svaki lik prštali su životom i osobnošću. Razumio je često grub proces kroz koji je stripovska umjetnost prolazila na putu od lista hamera do novinskog papira. Dnevne novine tiskale su se na brzim strojevima, pri čemu pomaknute boje ili nedovoljno otisnute crne površine nisu osobito zabrinjavale ljude koji su upravljali mehanizacijom. Odvažni, izravni oblici koji su se dobro čitali i tiskali bez pretjeranih oštećenja pomogli su da Bili postane jedan od vizualno najupadljivijih stripova u novinama.
Walker je to radio s visokom razinom zanatske vještine i uglađenosti. U prvom desetljeću stripa otišao je i dalje. Često je iznevjerio očekivanja čitatelja; imao je prostora za to. Na trećini ili polovici stranice u nedjeljnim novinama, Bili je mogao pridobiti čitatelja s dovoljno vizualnih i verbalnih detalja da postavi poantu, pogodi je u sridu i uvijek ostavi publiku u smijehu. Strip po svojoj prirodi nije bio brbljav. Walker se divio pantomimskom pristupu ranijih crtača i razumio da slika govori sama za sebe.
Vojska nije bila zadovoljna tim stripom tijekom 1950-ih; smatrali su da potkopava njihovo dostojanstvo i tradiciju. Walker je kao inspiraciju koristio vlastita iskustva iz Drugog svjetskog rata. U stresnijim okolnostima vidio je kako funkcionira vojna hijerarhija. Walkerovi precizno usmjereni ubodi na račun vojnih slabosti omekšali su tijekom 1960-ih.
Smijeh je, ipak, ozbiljna stvar. Stripovi poput Beetlea Baileya pomažu se da vojska većini Amerikanaca barem malo približi. Mortov humor na račun vojske počivao je na bliskosti i naklonosti. Strip je uglavnom bio iznimno popularan i među pripadnicima vojske i među širom javnošću. Kada je Mort Walker 1990. od vojske primio Certifikat zahvalnosti za patriotsku civilnu službu, naglašeno je da je njegova "domišljatost u prikazivanju pripadnika vojske na humorističan način znatno pridonijela moralu naših vojnika dok skrbe za našu nacionalnu sigurnost." Ispada da je smijeh resurs nacionalne sigurnosti.
Tijekom prve dvije godine izlaženja "Redova Bilija" Walker je sam obavljao sav posao na stripu – od pisanja i skiciranja do tuširanja i upisivanja teksta. No 1952. zaposlio je karikaturista Freda Rhoadsa kao svojeg prvog pomoćnika. Nakon toga u radu na stripu tijekom godina sudjelovali su i brojni drugi suradnici.
U godinama neposredno prije Walkerove smrti 2018. (u dobi od 94 godine), "Redov Bili" bio je među najstarijim stripovima koje je još uvijek stvarao njihov izvorni autor. Tijekom godina Mortu Walkeru pomagali su (među ostalima) Jerry Dumas, Bob Gustafson, Frank Johnson i Walkerovi sinovi Neal, Brian i Greg Walker, koji nastavljaju rad na stripu nakon njegove smrti.
"Redov Bili" navodno je bio posljednji strip koji je prije smrti osobno odobrio William Randolph Hearst. Tijekom desetljeća broj čitatelja rastao je, a do kraja dvadesetog stoljeća strip je postao globalni fenomen koji je svakodnevno dosezao više od 200 milijuna čitatelja.
U tom je razdoblju Mort pokrenuo i nekoliko drugih stripova, uključujući "Hi and Lois" i "Sam & Silo". Istodobno je uložio mnogo energije u očuvanje stripovske umjetnosti i zalagao se za to da se stripovi ozbiljno shvate kao umjetnička forma.
"Redov Bili" učinio je Morta Walkera bogatim čovjekom; dio toga iskoristio je na veličanstven način osnivanjem ustanove International Museum of Cartoon Art 1974. godine. Nastavio je legitimirati strip i odavati počast umjetnicima koji su ga nadahnuli, ujedno usmjeravajući pozornost na novije crtače iz cijeloga svijeta, čija prisutnost još nije prodrla u Ameriku. Početkom 2000-ih spojio je svoju zbirku sa zbirkom Sveučilišta Ohio State (OSU). OSU je i danas njihov dom, a stripovi su dostupni javnosti u Billy Ireland Cartoon Library & Museumu. Taj plemeniti pothvat bio je važan čin očuvanja baštine crtačkog rada i njegove dostupnosti.
Kod nas je "Redov Bili" najprije objavljen u "Strip artu" Ervina Rustemagića, a poslije u izdanjima novosadskog Marketprinta, ponajviše u "Stripoteci".
Otvori KEKS Pay
