Roman Kristijana Vujičića "Nietzsche s Trešnjevke" je egzistencijalistički roman, bavi se samoćom, apsurdom, besmislom, ali i smislom života, može se čitati kao fikcija, ali je prepun stvarnih činjenica koje autor ugrađuje u roman, rečeno je na predstavljanju romana u knjižari Fraktura.
Roman prati pedesetogodišnjeg Alberta Šnajdera, diplomiranog ekonomista koji radi kao domar u domu za starije osobe Vesela starost. Uz svoj posao piše i dramu o Friedrichu Nietzscheu, a život mu se mijenja nakon susreta s Tarom, unukom jedne korisnice doma. Istodobno dobiva priliku režirati predstavu u kojoj sudjeluju štićenici doma, među kojima se posebno ističe osebujni Duško, čovjek čija je životna priča stalno na granici između zbilje i mita, kratki je opis radnje romana objavljenog u izdanju Frakture.
"U romanu postoji jedan glavni protagonist, ali i svi ostali likovi imaju svoju težinu. Snažno je uronjen u zagrebački ambijent, prije svega Trešnjevku, što sugerira već i sam naslov", rekao je filozof Goran Sunajko. Naveo je i da je autor uspio postići ravnotežu među likovima tako da su svi važni, premda je protagonist domar, što je vrlo zanimljiv izbor jer je autor kroz taj lik želio istaknuti socijalnu dimenziju romana.
Dodao je da smještanje fabule u dom za starije je danas izrazito važna i društveno angažirana tema jer je pitanje domova za starije jedna od neuralgičnih točaka hrvatskog društva.
"Roman se bavi i problemom samoće u domu za starije. Protagonist pokušava ublažiti tu samoću tako što korisnicima doma čita ulomke iz filozofskih i književnih djela, želeći u njihov svakodnevni, često pesimističan i usamljen život unijeti malo radosti", rekao je.
Sunajko je rekao i da je tu riječ o ljubavnom romanu, ali i romanu krize. "Sve to pokazuje koliko je roman suvremen jer obuhvaća gotovo sve aspekte koji danas, na neki način, određuju suvremenu književnost i suvremenog pisca", zaključio je.
Što se filozofske dimenzije romana tiče Sunajko kaže budući da je autor i sam filozof, pretpostavlja određenu razinu filozofske obrazovanosti čitatelja, ali i da nikada čitatelja ne ostavlja bez uporišta.
Kristijan Vujičić je rekao da je filozofija prisutna, ali kao jedan od slojeva romana, nikako kao njegova svrha. Istaknuo je da je Schneider nastao prema više stvarnih osoba, među kojima je važna inspiracija bio i njegov otac. Kroz taj je lik želio pokazati da ljudi koje društvo smatra neuspješnima često kriju veliku ljudsku vrijednost, intelektualnu znatiželju i unutarnju snagu.
"On je na neki način poput Nietzschea koji pokušava promatrati samoga sebe. Istodobno je onaj koji pliva i onaj koji sebe promatra sa strane. Moj je lik prije svega veliki promatrač pun suosjećanja. Želio sam stvoriti čovjeka koji svoj posao u domu za starije ne doživljava kao običan posao. On je suosjećajno biće koje sjedi u sobama usamljenih ljudi kojima gotovo nitko ne dolazi", kazao je Vujičić.
Glavni urednik u Frakturi i moderator predstavljanja Seid Serdarević rekao je da roman nije egzistencijalistički u klasičnom, teškom smislu, nego ponajprije humanistički roman prožet toplim humorom. Posebno je pohvalio galeriju likova, izdvojivši Duška Glumca kao jednog od najupečatljivijih zbog njegova spoja komičnog i tragičnog te stalnog balansiranja između zbilje i mita.
Kristijan Vujičić profesor je filozofije i nagrađivani književnik iz Zagreba. Objavio je sedam romana, koji su se našli u različitim finalima nagrada za prozno djelo (Kiklop, Ksaver Šandor Gjalski, Tportal, Vladimir Nazor, Fran Galović i SFERA) i dvadesetak priča. Dobitnik je sedam književnih nagrada. Dvaput je dobio nagradu Kiklop: 2006. za roman Welcome to Croatia i 2014. za urednika godine.
Otvori KEKS Pay
