Udica Festivala mediteranskog filma u Splitu bačena je među dvanaest dugometražnih filmova, a na nju se ulovio "Zejtune", malteški uradak Alexa Camillerija. I sam je redatelj rekao da mu je boravak u Splitu i predstavljanje filma publici pod Marjanom bilo kao povratak kući.
A o povratku kući, koji je uvijek sklon različitim tumačenjima i koji je jedna od najindividualnijih stvari na svijetu, govori i njegov film. Ova blago sjetna drama o pronalasku sebe i sklapanju mira sa sobom, koja ovaj tjedan započinje i svoje kinoputovanje, govori o neobičnom prijateljstvu mlade Mar i 80-godišnjeg Nenua, pjevača tradicionalne malteške glazbe, tzv. għanneja. Inače, Nenuu Borgu ovo je debi na filmu, što priči daje dozu nježnosti. A raznježuje i odnos koji su Nenu i Mar, čiji je lik utjelovila zaista sjajna Michela Farrugia, stvorili u ovoj priči.
Mar je, naime, crna ovca u obitelji koju upoznajemo na ispraćaju njezine majke. Ne zna se puno o njihovu odnosu niti gdje je on točno puknuo, ali zna se da se nisu slagale dok joj je majka bila živa. Majka je imala određena očekivanja od kćeri, ali ona je živjela po svome, a od siline nerazumijevanja stvorio se jaz koji do smrti nisu premostile. Mar cijela ta situacija ne pada lako i njezino nastojanje da riješi odnos s majkom, barem postumno, svodi se na želju da ode s Malte i da jednostavno prekriži sve što ima veze s otokom. Kada je saznala da joj nakon majčine smrti pripada neka zemlje, odlučna je u namjeri da je proda. U svemu tome otežava joj obitelj koja misli da ipak njima više pripada ta zemlja, posebice zato što je posljednjih nekoliko godina odnos između majke i kćeri bio zategnut.
I upravo u cijeloj toj zamršenosti u kojoj se Mar mora boriti i s vlastitim demonima i s obitelji, rađa se prijateljstvo koje je okosnica filma. I Nenu i Mar dobivaju i daju točno ono što im je potrebno kako bi zakrpali rane koje više ili manje tiho nose u sebi. Kada bi trebalo odrediti što su zaštitni znaci ovoga filma, jedan od njih bio bi nedvojbeno glazba. Tradicionalna folk glazba specifičnog zvuka koja, kaže Mar u jednom trenutku, podsjeća na rap bitke koje su popularne u tom žanru, ne samo da "Zejtuneu" daju originalnu notu (doslovno) nego djeluje i kao most između ovo dvoje protagonista. Glazba ih je povezala, glazba ih je, ako ne izliječila, onda zaliječila. I upravo je ovakvo uspješno spajanje tradicije i modernoga, staroga i mladoga putem glazbe jedan od ljepših elemenata ovog filma. "Zejtune" je nepretenciozno, katkad malo sparno i gorko-slatko, ali uvijek prekrasno mediteransko glazbeno putovanje. To je putovanje prema smislu, prema prijateljima, prema identitetu i prema sebi. To je putovanje doma. Pa što god ta tako mala, a tako moćna riječ nekome značila.
Otvori KEKS Pay
