S pomoću plakata, omotnica ploča, različitih predmeta, uzoraka i znakova, kroz arhivske materijale, vizuale, glazbu i multimediju, izložba "LAIBACH: Dvorana zrcala 1980–1995." koja se u petak otvara u HDD Galeriji, kombinira orginalne artefakte, dokumentarne materijale i reprodukcije, istražuje složene odnose umjetnosti i politike, ideologije i medijske industrije od početka djelovanja kultnog benda do međunarodnog proboja.
„Bez ikakve dvojbe, Laibach je najuspješniji i najdugovječniji umjetnički projekt ponikao na području SFRJ. Među prvima su inzistirali na anonimnosti kolektivnog rada odnosno funkcionalnim organizacijskim identitetima koji nadilaze građanske identitete članova”, ustvrdili su kustosi izložbe Marko Golub i Dejan Kršić.
„Simbolički NSK Državom u vremenu, nadživjevši raspad inicijalnog konteksta države nastanka, federativne Jugoslavije, transcendirali su granice država. Uspješno su izbjegli i svođenje na kliše disidentskih, antikomunističkih umjetnika kao i pokušaje nove nacionalne aproprijacije”, napomenuli su u tekstu o izložbi.
Izložba obuhvaća razdoblje između dvije smrti - fizičke Josipa Broza Tita i simboličke smrti Jugoslavije, odnosno od osnivanja Laibach Kunsta u Trbovlju 1980., preko uspona, medijskih skandala i moralne panike koja je pratila njihov rad, do 1995. kada su u opkoljenom Sarajevu imali dva koncerta, od kojih je drugi bio na dan potpisivanja mirovnog sporazuma u Daytonu.
Po riječima kustosa, urbane legende, medijski mitovi i novinske, ali i njihove vlastite mistifikacije u priči o Laibachu konstantno se isprepliću s nesumnjivim istinama, faktografijom i crnim rupama u znanju, upravo stoga što je to od samih početaka jedan od temeljnih modusa njihova djelovanja.
Činjenicu da se izložba glazbenika održava u galeriji dizajnerskog društva objašnjavaju time da Laibach zapravo nikad nisu bili samo bend i njihov je cjelokupni rad "djelovanje na način dizajna".
Naime, nitko od izvornih članova nije glazbenik u tradicionalnom smislu riječi, pisci su mnogih manifestnih tekstova, a nisu ni književnici ni esejisti, proizvodili su slike i grafike, a nisu ni slikari, a ne smatra ih se ni “kraljevima performansa”, mada su, smatraju kustosi, često radikalnije od “kraljice performansa” Marine Abramović poništavali granicu između života i umjetnosti.
Dijelom drugačija iteracija ove izložbe „Moć, provokacija, dekonstrukcija — LAIBACH 1980.–1995.” bila je postavljena prošle godine u Muzeju crvene povijesti u Dubrovniku u suradnji s kojim je Hrvatsko dizajnersko društvo sada organizira u Zagrebu.
Izložba se u HDD galeriji može razgledati do 20. ožujka, uz besplatan ulaz.
Do kad bude to o jednonogom bravaru i državi koja nikad nije bila država? A da se počnemo baviti o 2027. godini?