Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Kratka priča “Ranko Marinković”

Dovršen u 17.34

Jesam, iskoristila sam tvoju punomoć i podigla sam s banke i moju i tvoju mirovinu, ne, neću ti ništa dati za kavu, ni jedne jedine kune, kave imaš i doma, eno ti je na drugoj polici
25. lipnja 2014. u 10:03 0 komentara 15 prikaza
Stijepo Mijović Kočan
Foto: Privatni album

Kad bi ti mene slušao i uvažavao što ja tebi kažem, onda mi i ne bi postavio tako glupo pitanje – što si rekla, rekla sam ti da makneš noge sa stolca jer stolac nije za tvoje noge, nego za sjedanje, jer te bole križa pa ti je tako lakše gledati televiziju, ma nemoj, i mene bole križa i bilo bi mi tako lakše, ali ja svoje noge nikada ne polažem na stolac, kad bi ti mene slušao i uvažavao ono što ja tebi kažem, onda bi bio čuo kad sam ti rekla da i ne možeš danas gledati tu utakmicu jer je u isto vrijeme kad i moja serija Suze radosnice suze žalosnice, ja to već tri godine gledam i kad bi ti slušao i uvažavao što ja tebi kažem, onda me ne bi niti pitao možeš li je gledati, ne možeš, muški blesavci trče za napuhanom loptom i love je kao majmuni bananu, ali banana makar ima smisla, može se pojest, a lopta smisla nikakva nema, ako nije za pilates, onda ima, baš radi kralježnice i križa, a da vježbaš koliko sjediš križa te i ne bi boljela, nikada nisam mogla shvatiti takve gluposti i to se još prikazuje na televiziji u isto vrijeme kada i moja omiljena serija, kad bi ti mene slušao i uvažavao što ti govorim, onda ne bi niti pitao takvu bedastoću, znaš da nešto što se pune tri godine prikazuje već stoga mora imati prednost pred nekakvim nogometom, jebem ga i tko ga je blesava izmislio, kad bi ti mene slušao i uvažavao što ja tebi kažem, onda ti ne bi niti palo na pamet pitati me išta o nogometu, ali ti ne slušaš, a osobito ne uvažavaš što ja tebi kažem...

Jesam, iskoristila sam tvoju punomoć i podigla sam s banke i moju i tvoju mirovinu, ne, neću ti ništa dati za kavu, ni jedne jedine kune, kave imaš i doma, eno ti je na drugoj polici lijevo tamo u kuhinji pa si skuhaj koliko želiš, šećer ti je na prvoj polici, ne moraš za to ići van i trošiti u onoj vašoj tamo rupčagi na boćalištu, boćati se možete i bez pijače, ti meni kažeš popio sam s dečkima kavu i svatko je sebi platio, ali ti uvijek nekoga častiš, a tko tebe časti, znam ja tebe, a znam i da ne trebaš za kavu, ločete tamo pivo, kupit ću ti pivo u dućanu pa pij doma, jeftinije je, ne možemo rasipati, ja te pare trebam, Ecijinoj Lani-Leni moram kupiti šlapice, prerasla je lanjske, a Davorovoj Samanti moram nabaviti novi mobitel, nekakav ajped, kako li se to zove, sve ga puce u razredu imaju, nije ona ničija, a dečkima trebam pribaviti nove tenisice, lako ih poderu, zašto imaju baku ako im ništa ne kupim, oni su mladi i nabijaju loptu, jest – njima zbog lopte ne prigovaram jer lopta je za mlade, nije za stare prdonje kao što si ti, nije za tebe više niti gledati kako trče za loptom, onda i to tvoje glupo čašćavanje, nitko više tako ne troši, ja potrošila, ja, ne, ja za taj šešir i nisam baš nešto potrošila, zašto ti meni za svaku sitnicu prigovaraš, taj je bio jedan od najjeftinijih, ne mogu cijeli život nositi samo jedan jedini šešir, i Anja i Vanja su se ponovile, nisam ja valjda zadnja rupa na svirali, moram i ja držati do sebe, a ti bi meni trošio novce tamo s tim svojim badavadžijama na boćalištu, svi su oni ništ koristi, kretati se možeš i bez boćanja, uzmi pa šetaj tu pred zgradom, nikamo ne moraš ići, a ako je samo o kretanju riječ, hodati možeš i tu vani po hodniku, bogati – kao da je za to potrebno nekakvo posebno hodalište, a najmanje boćalište, ionako tamo sjediš više nego igraš, bila sam jednom, znaš da sam bila, svi su igrali, a ti si sjedao, sjedati možeš i doma, samo nemoj dizati noge na stolac, tebe nikad nisu uzeli da igraš jer ti si im trinaesto prase, nitko do tebe ne drži, išla sam tamo baš da vidim, ma što laprdaš samo za obaveznu članarinu, ne možemo sve to plaćati, ne znam zašto uopće ideš u boćarski klub ako ne boćaš, samo da trošiš na lokanje piva i bezveze, jest, dobro je za tebe što nemaš ni kune i ne treba ti i dobro je što ti ne dam, pa vrijeme je da se jednom uozbiljiš i počneš konačno slušati i uvažavati što ja tebi kažem...
Svi su dali za vijenac za pokojnog Marjana, a zašto bi i ti morao dati ako su svi dali, ako svi padaju u jamu, onda i ti moraš srljati tamo, tko su to svi, ti tvoji jebeni pijanci s boćališta, ima on onu svoju prasicu ženu i neka mu ona kupi vijenac i rođaci, braća, sestre, djeca ne znam koga je imao, dobro, neka mu svi drugi – kako ti kažeš – plaćaju koliko hoće, ali što je on tebi bio, ma kakav prijatelj, nikad nisam čula da ti je prijatelj, pa neka i jest, ali meni nije ništa, a ako mu ti plaćaš za vijenac, to onda znači da time i ja moram plaćati, a ja sam toga tvojega jebenoga Marjana svega dvaput u životu vidjela, ajde, jest, pomogao je kad je bilo ono ljeti s Davorom na hitnu, ali ne moram ja cijeli život ispaštati zbog jedne tada nužne pomoći u prijevozu, nikad nisam čula da se pomoć naplaćuje kupovanjem vijenca, a ne bi nam njegova pomoć ni trebala da naš auto nije bio pokvaren, pa što ako si tada dao pare za kredit mojoj mami za obnovu kuće njezina brata, pa on mi je ujak, za boga miloga, ne budi bezobrazan, budi makar malo human, mogao si auto dati popraviti pa platiti kasnije, svega ovoga ne bi bilo samo da ti slušaš i uvažavaš što ja tebi kažem...

Nije tvoja majka kriva što živi predugo, ali jesi ti kriv što ne želiš shvatiti da je ona senilna i da ne zna ni tko joj je donio ružu i čokoladu, i sam si mi prošli tjedan rekao da te nije prepoznala, što ti to znači ne odmah, a kasnije jest, kasnije se ne sjeća ni toga da te prepoznala, ni ruže se ne sjeća ni tko joj je dao, ni čokolade, i ne treba joj svaki tjedan to nositi, ni trošiti nepotrebno na to, hrana u domu je čisto pristojna, ja sam ostala bez moje drage mame pa se ne ponašam tako djetinjasto, ne, da, točno je, ovoga neugodna razgovora ne bi ni bilo, samo da ti mene slušaš i da želiš čuti i uvažiti što ja tebi kažem...
Pa to je samo Marjanova udovica, time se pravdaš je li, znam i ja da je ta krmača Marjanova udovica, ali zašto si je morao držati za ruku tamo pred svima, zašto ti mene javno ponižavaš i sramotiš s tom prljavom kurvetinom, ma kakva sućut, sućut se ne daje maženjem ruke po ruci, kako samo rukovanje, kurac samo rukovanje, bilo je to mnogo duže i intimnije od rukovanja, ma ne pravi me još i bedastom, majmune glupi, čime ti misliš da bi mogao usrećiti uplakanu udovicu svojega prijatelja, tom svojom obješenom žlundrom u upišanim smrdljivim gaćama, nikakve koristi od tebe, slušaj ti mene što ja tebi kažem, ti si nizašto, s tim tvojim krepanim visuljkom...

 * * *
“(...) ženska osoba nađena je na trosjedu, u ležećem položaju, na leđima (...) tijelo je zatečeno već ukočeno (...) na vratu ženske osobe vidljivi su tragovi davljenja (...) muškarac je zatečen kako sjedi u naslonjaču i tupo zuri u zid, s nogama podignutim na stolac s naslonom, nije kontaktibilan, ne reagira ni na jedno pitanje (...) odvezen je kolima hitne pomoći u pratnji policije (...) službeni očevid je dovršen u 17 h, 34 min...”

Stem industrija
RUŠIMO MITOVE
STEM industrija: Oni zarađuju više od prosjeka, sve više žena se etablira u tom sektoru i utječu na rast gospodarstva
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.