Da se kultura u Europi lagano oporavlja i vraća u život, dokaz je i Venecijanski bijenale – Međunarodna izložba arhitekture, koji se nakon lanjskog otkazivanja službeno i konačno otvara danas, a jučer je javnosti predstavljen hrvatski paviljon “Togetherness/Togetherless” riječkog tima čiji je povjerenik arhitekt dr. sc. prof. Idis Turato. Na zadanu temu “How Will We Live Together” (Kako ćemo živjeti zajedno) odgovorili su “riječki”, uzevši dijelove riječke industrije koju su reupotrijebili “da bismo bili zajedno”.
Na otvorenju u Veneciji zbog strogih epidemioloških mjera nije bilo novinarske gužve, ali nazočna je bila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, koja je paviljon i otvorila, a koju je potom s uzvanicima Turato poveo na turu paviljonom. Za ostatak zainteresiranih otvorenje se prenosilo online uživo.
U osnovi opisa našeg paviljona, u pitanju je konstrukcija koju definiraju tri univerzalna, izvanvremenska elementa arhitekture: pod, stup i krov, materijalizirani kao asamblaž gotovih elemenata i industrijskog nasljeđa grada Rijeke. Grad je ovdje shvaćen kao laboratorij i arhiv elemenata koji se istražuju, biraju, prikupljaju, okupljaju te konačno premještaju u novo okruženje kako bi im se upisala potpuno nova značenja. Pritom je najzanimljivije da stup konstrukcije čini stogodišnji talijanski bunker (stražarnica koja se nekoć nalazila na granici Fiume i Sušaka, između Italije i Kraljevine Jugoslavije), težak tri i pol tone koji je prenesen iz riječke Hartere u Veneciju gdje je postao soba izolacije za pojedinca. Pod je napravljen od restlova brodskog trupa i izrađen je u 3. maju, a krov je konstrukcija okrenutog broda. Paviljon ukupno teži osam tona.
– Ono što nas je u ovom zadatku Venecijanskog bijenala zaintrigiralo odnos je između zajednice i pojedinca i preveli smo ga u arhitekturu našeg paviljona. Dakle, krov stvara prostor zajednice i okružuje ju, prostor bunkera je postao stup i prostor sobe za pojedinca, a prostor poda je svojevrsni temelj koji krov i pojedinca drži na okupu. Tu je bitno i nasljeđe istraživanja u kojem je naš zanos fantastičnom Rijekom prenesen u način i metodologiju arhitektonskog oblikovanja. Krov je, dakle, okrenuti brod, što je tipičan riječki element, bunker iz Hartere je valjda najrječkiji element jer ima svoju dugogodišnju povijest, a pod od trupa broda također je neminovno vezan za Rijeku i brodogradilište. Ti elementi premještanjem su dobili novo značenje i stvorili novu arhitekturu – kazala je Ida Križaj Leko, autorica postava.
Okruženje paviljona je green-screen pozadina koja sugerira atmosferu filmskog seta, artikulirajući paviljon kao privremenu i slučajnu pozornicu, svojevrsni “stage za izvedbu” i stvaranje novih narativa. Posjetiteljima se time sugerira da postaju glumci koji igraju uloge privremenih članova zajednice stvorene isključivo minimalnom arhitekturom. Inače, Bijenale ove godine uključuje djela 112 sudionika iz 46 zemalja s većom zastupljenošću predstavnika iz Afrike, Latinske Amerike i Azije te prvi put s jednakom zastupljenošću muškaraca i žena. Također, prvi put na bijenalu arhitekture sudjeluju Grenada, Irak, Uzbekistan i Republika Azerbajdžan, a kustos 17. izdanja je Hashim Sarkis, arhitekt, istraživač, dekan Škole za arhitekturu i planiranje na Massachusetts Institute of Technology s doktorskom diplomom Harvarda.
On je i autor tematskog pitanja “How Will We Live Together” na koje sudionici bijenala odgovaraju svojim rješenjima. Smislio ga je prije no što je svijet okovala pandemija, a potaknuto je bilo ponajprije, kaže, klimatskim promjenama, političkim polarizacijama i problemom s migrantima i granicama. – Dakle, svijet je i prije pandemije morilo strašno puno problema o rješenju kojih ovisi kako ćemo doista živjeti zajedno u budućnosti. Nijedan od njih do danas nije riješen tako da nije bilo potrebe zbog odgode bijenala mijenjati njegovu temu i prilagođavati je novonastaloj situaciji – smatra Sarkis.
Novost ovogodišnjeg Bijenala je i da se Zlatni lav neće dodijeliti danas, na službenom otvorenju cijele manifestacije što je bio običaj do sada, nego tek 30. kolovoza, a odluka je donesena zbog pandemije. Zlatnog lava za životno djelo ove godine dobiva Rafael Moneo, slavni španjolski arhitekt. Inače, zgodno je napomenuti i da žirijem ove godine predsjeda Kazuyo Sejima, japanska arhitektica, dobitnica Pritzkera i vjerojatno jedna od trenutačno napoznatiijih arhitektica na svijetu. Venecijanski bijenale ove godine traje do 21. studenoga.
