Zašto je Povjerenstvo za izmjene Zakona o zaštiti životinja radilo u tajnosti, čak i uz pismenu obvezu članova da ne smiju iznositi detalje razgovora na sastancima, postalo je jasno kad su u javnost procurile informacije da se zapravo vrlo malo bave unapređenjem postojećeg Zakona. I da u njegovu radu sudjeluje i predsjednik Udruge hrvatskih uzgajivača činčila, koji predstavlja grupu ljudi jako zainteresiranih za promjenu sadašnjeg Zakona. Ali ne nabolje, kako bi se moglo očekivati, ne za dobrobit činčila, već samo za vlastitu financijsku korist.
Gotovo deset godina
Jasno je to iz činjenice da se nepunu godinu dana prije nego se u potpunosti trebao zabraniti uzgoj životinja za krzno, iz te zabrane uzgoja izmjenama zakona namjeravaju izuzeti upravo – činčile. Zašto onda zabrana uopće i ostaje u zakonu, kao da se osim činčila u Hrvatskoj bilo što drugo i uzgaja za krzno! Što će onda i koga ta zabrana braniti? Prijelazno razdoblje u kojem su uzgajivači činčila trebali zatvoriti vrata uzgajivačnica, ili svoj uzgoj prenamijeniti, recimo, za kućne ljubimce, trajalo je deset godina. I krenuli su uzgajivači tim putem, sve do 2014. godine, kad se nekoliko njih okupilo u udrugu, osnažilo, a neki od članova spomenute udruge nakon toga su i širili svoju proizvodnju.
Očito su u tome svemu imali potporu Ministarstva poljoprivrede jer upravo iz tog ministarstva na saborsko pitanje jednog od zastupnika HSS-a prošle godine stigao je i pismeni odgovor kako uzgajivači činčila mogu mirno spavati. Najavljeno je u njemu i da će se Zakon mijenjati i da će biti dozvoljen uzgoj činčila za krzno. I htjeli su to provesti brzinski, ali su ih prestigli izbori. No, novi ministar nastavio je putem svog prethodnika pa se uopće nije htio ni miješati u rad povjerenstva. Nije ga zabrinulo što svi bruje o sukobu interesa jer jedan član povjerenstva odlučuje, između ostalog, i o svojoj financijskoj dobiti.
Bez odgovora
Povjerenstvo je završilo s radom, izuzeće činčila iz zabrane uzgoja životinja za krzno ostalo je na papiru. Sudeći po muku iz resornog ministarstva, u kojem kažu kako nema tko odgovoriti na novinarska pitanja, obveza tajnosti i dalje je na snazi. Poštuje je i predstavnik uzgajivača činčila, iako bi baš on trebao odgovoriti na pitanja tko mu je i prije nego se počelo razgovarati o promjeni zakona dao signal da bi uzgoj činčila mogao biti unosan posao, u koji vrijedi uložiti i dodatna sredstva. I kako se našao u povjerenstvu u kojem je zagovarao zaradu uzgajivačima okupljenim u udrugu, u kojem je zagovarao i svoju zaradu. Možda bi upravo on mogao objasniti i svima koji su poštivali zakon i prestali uzgajati činčile zašto im nije javio što se sprema, jer oni su na kraju prevareni i ostali su kratkih rukava.
Je li informacija koja je procurila u javnost ipak pomrsila račune uzgajivača činčila, pokazat će javna rasprava. Iako je javnost i prije gotovo 10 godina rekla ne krznu, a ponavlja to i proteklih mjeseci. Posebno otkad su saznali kako zapravo uzgajivačima činčila treba zahvaliti što populacija činčila već odavno nije izumrla. Jedino nisu saznali gdje to trče činčile koje su oni uzgojili.
Da i u takovim "vaznim "pitanjima za zivot puka- ima ispod zita je vec degutantno.