Kad završi s nastavom u srednjoj školi u Vinkovcima, 17-godišnji Josip Živković odlazi kući u Privlaku, na brzinu nešto pojede, presvuče se, pa istrči na ulicu u svom selu i stopira.
Prvih je dana velikih poplava išao put Županje, u utorak naečer bio je u Soljanima. Tovari taj mladić vreće s pijeskom, gradi nasipe, a tijekom noći s nekim se vrati u svoje selo. Bude to debelo poslije ponoći. Sutradan ujutro u 7.10 sati Josip je autobusu i žuri na nastavu.
– Za zadaću se snalazim – kaže smiješeći se. Godinu mlađi Hrvoje Grgurovac također je došao pomoći u obrani od poplave. Večer nakon što je rijeka prodrla u susjedno selo Strošince, u Soljanima je bilo i peteročlano društvo iz Osijeka. Najstariji među njima je student Mario Lafertan. On jedini ima vozačku dozvolu. Devetnaest mu je godina. Dario Škarica, Stjepan Groznica, Domagoj Beck i Luka Rider tek su izašli iz školskih klupa. Za koji dan imat će državnu maturu.
– Pripremat ćemo se. Ima vremena. Pa tko bi ovo gledao na televiziji, a da ništa ne poduzme – uglas govore. U utorak im je bila četvrta noć da su na nasipu:
– Od Osijeka do Soljana ima 120 kilometara u jednom smjeru. Mi između sebe skucamo lovu za benzin, potrpamo se u matiz i dođemo ovamo – govori Mario.
– Dolaze nam ljudi iz svih krajeva Hrvatske u pomoć, a nema nikoga od stručnih ljudi koji bi nam rekli gdje da postavljamo nasipe. Radimo to na svoju ruku. Potpuni je kaos. Zvali smo u Vrbanju, gdje se šljunak trpa u vreće, da nam dovezu još materijala, ali su nam kazali da smo mi svoju normu ispucali – ljute se Soljančani.
Na ulici u selu nailazimo na mještanke Jasminku Šimić i Katicu Đurić. Iz sela, kažu, ne namjeravaju otići:
– Što će biti s našom stokom? Bašče su nam već poplavljene, od njih nema ništa. Kako ćemo živjeti? Ne idemo dok nam voda ne dođe do grla. Zašto nisu organizirali evakuaciju životinja? Zar se mora čekati da cijelo selo bude poplavljeno? Šalju nam neku djecu da nas popisuju tko će otići iz sela, hoćemo li ići svojim prijevozom ili organizirano... Gazde koji imaju pokupili su svoje stvari i otišli i iz Soljana i iz okolnih sela. A što s nama? – pitaju se.
Pitamo ih jesu li timovi stručnjaka za psihološku pomoć posjetili i njihovo selo i pripremili ljude na moguću evakuaciju:
– Psihološka pomoć smo si mi sami. I seoska liječnica i medicinska sestra otišle su iz sela. Trgovina u nedjelju nije radila, zatvorene su i pošta i banka... Što više reći – govore.
Jučer popodne Sava se počela polagano povlačiti. Jasminka Šimić ponadala se da je na vidiku kraj opasnosti. Ali, rijeka i dalje prijeti.
