Kada ode u mirovinu, svaki osiguranik drugog i trećeg stupa dobiva na uvid ukupnu naknadu koju mu od kapitalizirane štednje obračunava mirovinsko osiguravajuće društvo. Ona je kod 2. stupa 5 posto, a 3. stupa od 8 do 15 posto, ovisno o očekivanoj duljini isplate mirovine i ušteđenom iznosu.
Iskazivanje obvezno
Mirovinsko osiguravajuće društvo jedina je institucija u lancu onih koji skrbe o mirovinama koja mora upoznati korisnika sa svim troškovima koji će teretiti ugovorenu mirovinu za cijelo vrijeme isplate, objašnjava Biserka Žalac, predsjednica Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva.
Kada bi se to tražilo i od drugih aktera, otkrili bi, na primjer, da troškovi državnog mirovinskog zavoda iznose približno 2% godišnjih izdataka za mirovine, odnosno oko 600 milijuna kuna. Mirovinski fondovi iz drugog stupa tvrde da su oni u 9 godina svog postojanja naplatili 1,2 milijarde kuna naknade, dok je u isto vrijeme hladni pogon državnog mirovinskog sustava stajao porezne obveznike 5,4 milijarde! Ante Samodol, predsjednik Hanfe, izračunao je da su svi troškovi sustava privatne štednje u zadnjih 9 godina bili 3,4 milijarde i, ako je to točno – proizlazi da su institucije koje upravljaju novcem sadašnjih i budućih penzionera za svoj rad u 9 godina potrošile 8,8 milijardi kuna. To je vrijednost triju mjesečnih mirovina svih umirovljenika.
Inače, neka istraživanja u Velikoj Britaniji, na koja su se pozvali stručnjaci mirovinskog zavoda Ljiljana Marušić i Ante Škember, u svom radu o socijalnim i gospodarskim aspektima uvođenja obveznog mirovinskog osiguranja, pokazuju da u Velikoj Britaniji troškovi gospodarenja uplatama i mirovinama smanjuju mirovine i do 40 posto u odnosu na teoretsku visinu mirovine koja bi se dobila bez zaračunatih naknada.
Jamče i kamatu
Dakako, iluzorno bi bilo očekivati da postoji sustav bez troškova, ali pitanje je granice i tko to plati. U državnom mirovinskom fondu, taj trošak podnose svi porezni obveznici, dok je kod privatne štednje sav rizik i moguća dobit na strani pojedinca.
– Zamislite situaciju kada bi svaka banka odmah kod ugovaranja tekućeg računa morala obavijestiti stranke kolika će im biti ukupna naknada u npr. 30 godina – ističe Biserka Žalac te dodaje da njezino društvo u ugovorenim mirovinama isplaćuje i garantiranu kamatu od 2,5% (u euru) tijekom cijelog razdoblja isplate, kao i raspodjelu viška od ulaganja sredstava pričuve.
Kod brze isplate na pet godina ukupna naknada od 10% u 3. stupu preraspodjeljuje se na 2% na godišnjoj razini, no mirovinci kažu da zakonodavac nije niti želio favorizirati brzu isplata već štednju za doživotnu mirovinu.
Kod takvih mirovina očekivana naknada spušta se na 0,29% godišnje, kod onih koji će mirovinu primati 16 godina 0,66 posto. Zoran Anušić, viši ekonomist svjetske banke, i jedan od autora mirovinske reforme, kaže da su kod pripreme propisa od mirovinskog društva tražili iskazivanje cjelokupne naknade jer su željeli da osiguranik prilikom odlaska u mirovinu jasno vidi ukupnu cijenu, a ne da ga poslije opterete nekim nevidljivim naknadama.
– Ako je riječ o doživotnom anuitetu koji se isplaćuje dugi niz godina, trošak naknada razvuče se na velik broj godina i čini mali postotak u anuitetu, a služi za pokrivanje troškova upravljanja matematičkom rezervom (neisplaćene prenesene svote), evidencije, isplate. Ako se cijeli iznos isplaćuje u 5 godina, tad je trošak 2% godišnje, što je za jednostavan proizvod vjerojatno previše – kaže Zoran Anušić, jedan od autora propisa na kojima se temelji mirovinska reforma.
Otvori KEKS Pay
Nitko to još javno ne želi reći ali sve miriši na privatizaciju tzv. državnog mirovinskog fonda. A onda zbogom i ovako male mirovine koje će biti još manje dok novi fondovi ne bankrotiraju. Amerikanizacija ne donosi ništa dobroga ni korisnoga. Umjesto da se država brine o tomu da se uredno puni proračun kao i mirovinski i zdravstveni fond pa tako štiti svoje građane, država dopušta veliku krađu. Veliki novci su u prvom mirovinskom stupu s kojim se ne gospodari kako treba i naravno da svima rastu zazubice za tim novcima koji ipak koliko-toliko kaplje svaki mjesec. Problem je u tomu što se taj novac odmah troši a ne kapitalizira, što mirovinski fond trguje sa svojim dionicama kojih je vlasnik a koje je dobio besplatno pa tako stećeni novac ne ide na podmirenje mirovina nego se troši tko zna kako. Drugi je problem što u tzv. državnom mirovinskom fondu ima više onih koji nisu odradili za svoje mirovine dok su oni sa punim radnim stažom, dakle i uplatama u mirovinski fond, u manjina pa će oni najviše nestradati budućom \"mirovinskom reformom\" koja to neće biti već će biti još jedna pljačka u nizu.