Više od 50.000 ljudi pokušalo je u nešto više od jednog dana ući u španjolsku enklavu Ceutu, a gotovo svi koji su uspjeli prijeći u međuvremenu su vraćeni u Maroko. Španjolska vlada za krizu krivi krijumčarske mreže i dezinformacije na društvenim mrežama, no sve više pitanja otvara se oko ponašanja marokanskih sigurnosnih snaga.
Ulazak više od 50.000 ljudi u Ceutu u samo nešto više od jednog dana teško je objasniti bez tri ključna elementa: velikog broja ljudi spremnih krenuti prema granici, poruke koja ih je u kratkom vremenu mobilizirala te ozbiljnog propusta u kontroli s marokanske strane granice. Prva dva elementa sada su uglavnom potvrđena. Treći, međutim, otvara pitanje koje španjolske vlasti zasad izbjegavaju izravno postaviti: je li Maroko namjerno na nekoliko sati popustio nadzor granice kako bi izvršio pritisak na Madrid?
Prema tekstu novinara Jaimea Barrionueva, objavljenog 31. srpnja u španjolskom El Constitucionalu, španjolsko Ministarstvo unutarnjih poslova zabilježilo je više od 50.000 pokušaja ulaska od četvrtka ujutro. Do petka u 18 sati oko 48.300 ljudi vratilo se u Maroko, dok su španjolske vlasti izvukle 57 tijela stradalih u pokušaju prelaska.
Ya en Argelia, para continuar ahondando en beneficio de nuestros pueblos en el diálogo y la cooperación que mantenemos con este país amigo y estratégico para España. pic.twitter.com/0YKEDjp9LS
— Pedro Sánchez (@sanchezcastejon) July 20, 2026
Premijer Pedro Sánchez za izbijanje krize okrivio je krijumčarske mreže koje su, prema njegovim riječima, širile pogrešnu interpretaciju nedavne odluke španjolskog Vrhovnog suda o ulascima plivanjem u Ceutu i Melillu. Prema službenoj verziji Madrida, na društvenim mrežama proširila se tvrdnja da osobe koje plivanjem stignu do španjolskih enklava ne mogu biti vraćene, što je u okolici Castillejosa potaknulo masovno okupljanje ljudi. Mladi ljudi s kojima se razgovaralo u Ceuti potvrdili su da su na put krenuli nakon što su vidjeli snimke i poruke o navodnoj nemogućnosti protjerivanja.
Socijalno nezadovoljstvo također je važan dio priče. Prema podacima koje navodi Barrionuevo, četvrtina Marokanaca u dobi od 15 do 24 godine nije zaposlena, ne školuje se niti se stručno osposobljava. No sama dezinformacija, pa ni socijalno nezadovoljstvo, teško može objasniti razmjere događaja.
Odluka Vrhovnog suda doista je bila iskra koja je pomogla mobilizirati ljude, ali njezin stvarni sadržaj bitno se razlikuje od poruka koje su kružile društvenim mrežama. Sud je utvrdio da osobe koje u Ceutu ili Melillu uđu morskim putem ne mogu biti podvrgnute takozvanom hitnom protjerivanju, odnosno devoluciones en caliente. Umjesto toga, za svaku osobu mora biti proveden redovni postupak uz pravnu pomoć i pojedinačnu procjenu.
Krijumčarske mreže tu su pravnu razliku, prema španjolskoj vladi, pretvorile u jednostavnu poruku: ako doplivate do Ceute, imate pravo ostati u Španjolskoj. No Barrionuevo upozorava da takva kampanja sama po sebi ne može „deaktivirati kontrole jedne države“. Maroko ima sigurnosni aparat i iskustvo potrebno za zaustavljanje velikih migracijskih okupljanja. Ipak, tijekom nekoliko ključnih sati deseci tisuća ljudi uspjeli su se približiti granici i krenuti prema Ceuti, bez vidljivog ozbiljnijeg pokušaja da ih se zaustavi. Priljev je naglo prestao tek kada su marokanske snage počele koristiti suzavac i vodene topove. Upravo taj trenutak jedan je od ključnih elemenata koji hrane sumnje u političku pozadinu krize.
Sličan scenarij već je viđen u svibnju 2021., kada je u Ceutu ušlo oko 8.000 ljudi nakon što su marokanske vlasti privremeno smanjile nadzor granice. Tadašnja kriza izbila je nakon što je Španjolska dopustila liječenje Brahimu Ghaliju, čelniku Fronta Polisario, pokreta koji se zalaže za neovisnost Zapadne Sahare. Rabat je taj potez doživio kao ozbiljnu diplomatsku uvredu.
Dodatne sumnje izaziva trenutak u kojem je nova kriza izbila. Pedro Sánchez 20. srpnja otputovao je u Alžir, samo deset dana prije početka masovnog priljeva prema Ceuti. U Alžiru se sastao s predsjednikom Abdelmadjidom Tebbouneom, s kojim je razgovarao o obnovi odnosa i produbljivanju energetske suradnje.
Alžir je, inače, glavni regionalni rival Maroka. Dvije su zemlje prekinule diplomatske odnose 2021., dok je njihova kopnena granica zatvorena još od 1994. godine. Maroko pritom nije zaboravio da se Španjolska 2022. godine svrstala uz marokanski plan autonomije za Zapadnu Saharu. Taj je potez izazvao ozbiljnu krizu između Madrida i Alžira. Sada, kada Sánchez pokušava obnoviti odnose s Alžirom, a španjolski parlament razmatra i olakšavanje stjecanja državljanstva za Saharavije, u Rabatu postoji dovoljno razloga za nezadovoljstvo.
Maroko u novu krizu ulazi i s osjetno snažnijom međunarodnom pozicijom nego prije nekoliko godina. Sjedinjene Države su u prosincu 2020. priznale marokanski suverenitet nad Zapadnom Saharom, dok je Rabat nakon normalizacije odnosa s Izraelom razvio i važne vojne i obavještajne veze s Tel Avivom. To ne znači da su Washington ili Izrael imali bilo kakvu ulogu u aktualnoj migracijskoj krizi. Za takvu tvrdnju nema dokaza. No snažniji međunarodni položaj Maroku daje veću sigurnost u odnosima s Madridom i smanjuje rizik da će svaka uporaba migracija kao sredstva političkog pritiska izazvati ozbiljne posljedice.
U pozadini svega nalazi se i širi europski model upravljanja migracijama. Španjolska i Europska unija posljednjih su godina velik dio kontrole migracijskih ruta prebacile na sjevernoafričke države, uključujući Maroko, uz značajnu financijsku i političku potporu. Španjolska kontrolira samu ogradu i područje neposredno uz Ceutu. No Maroko kontrolira pristupne rute, unutarnje područje i obalu s koje migranti kreću prema enklavi. Takav model u mirnim razdobljima smanjuje broj dolazaka. Istodobno je Rabatu dao snažnu polugu prema Madridu.
Zato se najveće pitanje nakon ove krize možda više ne odnosi na to tko je ljudima poslao poruke na društvenim mrežama, nego na to kako je moguće da se više desetaka tisuća ljudi uopće uspjelo okupiti i približiti granici bez odlučne intervencije marokanskih sigurnosnih snaga. Kada je Rabat napokon odlučio upotrijebiti silu, priljev je gotovo odmah zaustavljen. To samo po sebi nije dokaz da je Maroko namjerno „otvorio“ granicu kako bi kaznio Sáncheza. No upravo taj slijed događaja ostavlja pitanje na koje će Madrid i Rabat tek morati odgovoriti: tko je i zašto dopustio da sigurnosne barijere na nekoliko ključnih sati gotovo nestanu?
FOTO Tisuće migranata krenule prema Europi, Španjolska diže vojsku. Pogledajte prizore u Ceuti
Otvori KEKS Pay
europske komunjare kažu da ih je poslao Mosad 😄