Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 20
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
ANDRUS ANSIP

Lažne vijesti na internetu ne mogu se urediti cenzurom kao u komunizmu

Andrus Ansip
Foto: Europska komisija
1/2
13.02.2018.
u 16:20

Digitalizacija i umjetna inteligencija donose i promjene u industriji, što očekivati i kako se pripremiti, objašnjava Andrus Ansip

Umjetna inteligencija naša je budućnost. Promijenit će svijet kao što je to napravila i električna energija. Mnoge industrije bit će potpuno drukčije zbog digitalizacije i umjetne inteligencije. Treba biti prilagodljiv inovativnoj tehnologiji. Tako govori Andrus Ansip, potpredsjednik Europske komisije zadužen za jedinstveno digitalno tržište, u razgovoru za Večernji list uoči današnjeg službenog posjeta Hrvatskoj.

Što očekujete od posjeta?

Prvo, želio bih zahvaliti Hrvatskoj na snažnoj podršci svim inicijativama koje se tiču digitalnog jedinstvenog tržišta. Naš je cilj stvoriti digitalno jedinstveno tržište u EU. Jedinstveno tržište u fizičkom smislu uspjeli smo stvoriti još prije više od 20 godina, i svi imaju koristi od toga, siguran sam i Hrvatska. Jer, ako možete prodavati svoju robu i usluge u bilo kojoj drugoj državi članici bez protekcionizma i barijera, onda je korisno za sve. Ali digitalno jedinstveno tržište ne postoji i moramo ga stvoriti. U tome imamo podršku Hrvatske.

Kako Hrvatska stoji gledano po različitim digitalnim pokazateljima poput eVlade, ePrivatnosti, digitalizacije…

Mogla bi puno bolje. Dobro stoji po pitanju elektroničkih liječničkih recepata: 99 posto liječnika opće prakse koristi se e-receptima. To je jedan od najviših postotaka u EU. Ali, po indeksu digitalne ekonomije i društva (DESI), Hrvatska je na 24. mjestu u EU. Dakle, može još puno bolje.

Koje korake poduzimate u stvaranju digitalnog jedinstvenog tržišta u EU?

Uspjeli smo ukinuti posebne naknade za roaming unutar EU. Sljedeća novost je, primjerice, da će od travnja ove godine ljudi moći uživati u portabilnosti sadržaja. Danas, kad imate neki zakonit pristup digitalnom sadržaju u jednoj državi članici, nije vam uvijek dopušteno da pristupite tom istom sadržaju u nekoj drugoj državi članici. Govorimo o filmovima, TV serijama, glazbi, elektroničkim knjigama, audioknjigama… Od travnja ove godine sve organizacije za radiodifuziju (broadcasteri) moraju pružiti takvu uslugu svojim korisnicima.

Jedna je od vaših inicijativa i ukidanje geoblokiranja pri kupnji online. O čemu se tu radi?

Danas samo 36,6 posto onih ljudi koji pokušavaju kupiti neku robu i usluge u drugoj državi mogu uspješno zaključiti tu kupoprodaju. Je li normalno da na jedinstvenom tržištu svaka treća osoba uspijeva zaključiti kupnju? Oko 2 posto ljudi koji pokušavaju kupiti neku robu ili usluge iz druge države ne mogu ostvariti pristup tim web stranicama jer su njihove IP adrese pogrešne adrese. A to su ljudi iz Hrvatske, Slovenije, Francuske, Njemačke… Tih dva posto ne čini se puno, ali 27 posto ljudi koji su ostvarili pristup ne mogu se registrirati jer, opet, njihove IP adrese nisu dobre adrese. Čak 32 posto onih sretnika koji su se uspjeli registrirati nailazili su na probleme s dostavom. Dio onih koji nisu naišli na probleme s dostavom nije, opet, mogao platiti jer su njihove kreditne kartice izdane u “pogrešnoj” zemlji. Sustav im je rekao da neće prihvatiti njihovu karticu jer nije iz zemalja iz koje ih prima. Pa smo uveli SEPA-u, jedinstveno europsko područje plaćanja, ali svejedno diskriminiraju neke ljude.

Vi dolazite iz Estonije, bili ste i premijer, recite nam koja estonska iskustva u digitalizaciji društva, u stvaranju eVlade, mogu biti primijenjena i drugdje, pa i u Hrvatskoj?

Sretan sam kad vidim da ste u Hrvatskoj također odlučili primijeniti koncept digitalnog identiteta za sve građane. Koliko ja razumijem, to je temelj za dobre digitalne javne usluge. Za našu zemlju to je bilo vrlo korisno. U Finskoj su uveli pametne osobne iskaznice godinu dana prije nas u Estoniji, i bilo je dobrovoljno u Finskoj, no u Estoniji je bilo obvezno. Svi su ih morali uzeti, ali u početku su se vrlo rijetko koristile. Ljudi su radije nosili putovnice nego pametne osobne iskaznice. Trebalo je šest godina da Estonija dođe do milijun digitalnih potpisa. A onda smo uveli princip “samo jednom”. Pravo je građanina je država od njega zatraži za neku informaciju samo jednom. Zabranjeno je od njega tražiti drugi put istu informaciju. Država mora zapamtiti i s njegovom dozvolom koristiti tu informaciju dalje ondje gdje je potrebna u javnoj administraciji. To je zaista potaknulo upotrebu digitalnih potpisa. Sada u Estoniji imamo više od 1,3 milijuna digitalnih potpisa tjedno, a mi smo zemlja s 1,3 milijuna stanovnika. Samo uvođenjem digitalnih potpisa uspjeli smo uštedjeti jedan radni tjedan godišnje, što je ekvivalent 2 posto BDP-a, što je jednako našem obrambenom proračunu. Sretan sam da ćete sad i vi u Hrvatskoj posvetiti pravu pozornost tim digitalnim javnim uslugama. Jer, tu je riječ o digitalnoj pismenosti, o stvaranju javne potražnje, ljudi će htjeti sve više takvih usluga, ne samo od Vlade nego i od privatnih kompanija. Moramo educirati naše građane.

Što mislite o novom, strogom zakonu protiv govora mržnje i lažnih vijesti na internetu, koji je uvela Njemačka i koji sada, čini se, nastoje kopirati mnoge zemlje, od Francuske do Hrvatske. Je li to dobar smjer?

Ja sam više za to da se industrija sama regulira ili za zajednički, koregulatorski proces, radije nego da se uvodi nova stroga regulativa. Čak i u Njemačkoj, čujem, kancelarka Merkel je rekla da će možda razmotriti ponovno taj zakon. Jer, ako se izdaju neke stvarne kazne, koje mogu biti do 50 milijuna eura, kako će te kompanije koje pružaju te internetske platforme reagirati? Ako imaju sumnje da je nešto možda protivno tom zakonu, a možda i nije, uklanjat će. Jer žele izbjeći kazne. Mislim da se i ljudi u Hrvatskoj sjećaju kao što je to bilo u komunizmu: vlasti su poduzimale vrlo učinkovite preventivne mjere, u smislu cenzure također su bili vrlo učinkoviti, uklanjali u fizičkom smislu sve što im se nije sviđalo, i takvim ponašanjem stvorili i samocenzuru. Ne želim se vratiti na takav sustav u Europskoj uniji u 21. stoljeću.

U Vijeću EU nema konsenzusa među državama članicama o prijedlogu Komisije da se natjera internetske platforme kao što je Google News da plaćaju naknadu novinskim izdavačima čije vijesti objavljuju na svojim stranicama putem kratkog isječka i linka. Kakvo je vaše mišljenje, treba li novi propis dati novinskim izdavačima posebno “srodno pravo”?

Google već plaća na jedan način. Ali novinski izdavači traže bolju pregovaračku poziciju. Prema njima, ako nemaju ta srodna prava, onda u pregovorima nemaju jednaku poziciju. Kad su glazbeni nakladnici stekli srodna prava 1960-ih godina, novinski izdavači nisu dobili takva srodna prava. Znate zašto? Odgovor je jednostavan: novinski izdavači nisu tražili da dobiju srodna prava. Jer u to vrijeme bilo je lako reći da nisu odgovorni, nego su novinari ili fotografi odgovorni, a oni su samo posrednici koji daju platformu. Ali, ne, internetske platforme danas kažu “mi smo samo posrednici, nismo mi odgovorni, koristimo nečiji sadržaj bez plaćanja fer naknade”. Naravno, izdavači nisu sretni jer oni moraju plaćati novinare, fotografe, urednike, grafičare, a ne dobivaju od tih internetskih platformi ono što misle da bi trebali. Danas je novinama praktički nemoguće preživjeti bez tih platformi, pretraživača ili društvenih mreža. No, platforme misle da su učinile dovoljno, a novinski izdavači da nisu dobili dovoljno. Ali s tim srodnim pravom novinski će izdavači samo dobiti bolju pregovaračku poziciju. U stvarnom životu neće se ništa dramatično promijeniti. Neki ljudi govore o tome kao o uvođenju poreza na hiperlinkove, ali ne, ne, ništa takvoga. Hiperlink će ostati kao temeljna sloboda na internetu, zauvijek.

I na kraju, o digitalizaciji u obrazovanju. Jasno je da će radna mjesta u budućnosti zahtijevati digitalnu pismenost.

Već sad na 90 posto radnih mjesta potrebno je imati digitalnu pismenost.

Važno je da djeca, ali i odrasli, kroz životno obrazovanje steknu tu digitalnu pismenost i vještine. Hrvatska je uvela informatiku kao obvezan predmet, tu su i mikroračunala u nastavi, ali što treba učiniti da bi društvo bilo zaista spremno za digitalnu budućnost?

Informatika treba biti dio kurikula na svim razinama, počevši već od vrtića. Ali i na razini sveučilišta treba puno više pozornosti posvetiti digitalnim vještinama. U svim područjima vidimo već danas da korištenje digitalnih rješenja omogućuje učinkovitost. Svi mogu imati koristi od digitalizacije. Ne budemo li se prilagodili, neće nas biti. Nadam se da će hrvatska Vlada biti usredotočena na e-government usluge i da će se ljudi educirati. Moramo biti spremni za digitalnu budućnost i ne čekati nekakav veliki prasak, nego svaki dan biti otvoreni za prilagođavanje novim tehnologijama.     

Pogledajte i galeriju: Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti

Andrus Ansip
1/10

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije