Sedamnaestogodišnji blizanci Otto i Juraj Hofmann i njihova majka Srebrenka žive u Zagrebu, 51-godišnji Josip Lošenc u Vukovaru, a šestogodišnji Ivan Stoiljković u Koprivnici. Nikada se u životu nisu čuli ni vidjeli, a imaju mnogo toga zajedničkoga. Oni su, jednostavno rečeno, ljudi magneti. Predmeti od metala, drva, plastike i papira lijepe se za njihova tijela bez obzira na to koliko su teški i na njima čvrsto stoje kao da su zalijepljeni najčvršćim ljepilom. Nevidljivi “magnet” iz njihova tijela na prsima, rukama, leđima i vratu privlači i čvrsto drži žlice, vilice, mobitele, noževe, telefonske slušalice, glačala, pladnjeve, šahovske ploče, sintesajzere, utege i sve druge predmete.
Ana Smontara, jedna od vodećih hrvatskih fizičarki, smatra da Ivanova sposobnost nema nikakve veze s magnetizmom, čemu to ljudi vole pripisati, jer se na dječaka stvari lijepe samo na njegovu golu kožu, a ne preko majice, koja magnetu ne bi predstavljala prepreku. Osim toga, na koži mu ostaju i plastika, guma, aluminij i druge tvari, a ne samo metalni predmeti.
>>Cijelu priču o hrvatskim ljudima magnetima pročitajte u Nedjeljnom Večernjem listu...
Bolesno.