Prije više od 140 godina, točno u podne, Turci nadomak metropole, odnosno preko Save, su u svome šatoru očekivali da će im se servirati ručak. Taman kad je paši na stol trebao stići pijetao, začuo se gromoglasan prasak i pucanj iz Gričkog topa s četvrtog kata kule Lotrščak uništio je ručak paši, što je izbezumilo Turke i natjeralo ih na bijeg. Legenda je ovo o Gričkom topu koje je svaki Zagrepčanin čudo barem jednom u životu. On, naime, nije u funkciji od petrinjskog potresa koji je stresao središnju Hrvatsku tik pred Novu godinu, no Zagrepčani se nadaju kako će se brzo opet osposobiti ovaj zagrebački simbol koji ih je nekad davno spasio od napada Turaka.
- Potkraj 19. stoljeća gradska je uprava odlučila nabaviti top koji će svakoga dana u podne pucati kako bi se prema njemu mogli ravnati zvonari svih gradskih crkava. Prvi se put top oglasio na Novu godinu 1877. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je zaboravljen, a oglasio se ponovo tek 1927. s južnog prozora četvrtog kata - stoji na stranicama galerije Klovićevi dvori jer je Grički top danas sastavni dio ove javne ustanove.
Što se pak same kule tiče, nastala je 1266. i uloga joj je bila obraniti južni ulaz u grad – nekadašnja mala vrata Dverce koja su srušena 1812. godine prilikom uređenja južne promenade odnosno današnjeg Strossmayerovog šetališta.
- Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. svojom se znamenitom Zlatnom bulom iz 1242. godine odužio Gradecu za pruženo gostoprimstvo i sklonište pri bijegu pred Tatarima. Njome ga je proglasio slobodnim kraljevskim gradom, no ujedno i obvezao građane da svoj grad opašu zidinama i kulama. Utvrde su građene dvadeset godina i dovršene 1266. - navode iz Klovićevih dvora.
Kula je nazvana prema zvonu koje je zvonilo uvečer prije zatvaranja gradskih vrata.
- Njezin izgled u srednjemu vijeku nije nam sasvim poznat. Prema nekim starim crtežima čini se da je imala samo dva kata s po dva prozora na svakom katu i četverolisnim krovom. Ulaz u prizemlje bio je na sjeveru i imao je stepenice koje su izvana vodile na prvi kat. Potkraj 16. stoljeća novi korisnici i nove namjene mijenjaju izgled, a najznačajnije promjene datiraju iz 1857. godine. To je vrijeme romantičkog vala restauriranja srednjovjekovnih građevina pa je i Kula dozidana za dva kata, a na krovu je podignut poligonalni drveni vatrodojavni tornjić - opisuju iz Klovićevih dvora.
Građena je pak od nepravilnog kamenja, a debljina zidova iznosi 195 centimetara. Četvrti je kat, s druge strane, građen opekom, a zidovi su mu znatno tanji.
- U prizemlju je sačuvan široki križni svod. Zanimljivo je da je Grad Kulu u nestašici novca za popravljanje i uzdržavanje davao u zakup građanima uz obvezu da je oni i održavaju, a u slučaju neprijateljskog napada vrate gradu za obranu. Tako se Kula Lotrščak prilagođavala potrebama vremena. Od 17. stoljeća služila je kao trgovačko skladište, a u 19. stoljeću neko je vrijeme u njezinu prizemlju bila smještena kavana u koju se ulazilo s juga. Kasnije je služila i u stambene svrhe - navode iz Klovićevih dvora.
