Danas ima 56 godina, a na fotografiji na plakatima koje možete vidjeti po cijeloj metropoli bio je dječak. Nastala je usred gužve na Smotri folklora, kada ga je 1984. u nošnji Hrvatskog seljačkog pjevačkog društva "Sljeme" iz Šestina uhvatio objektiv fotoreporterke Snježane Zorić. U tom trenutku, govori nam Robert Krajačić, nije mogao ni slutiti da će više od četiri desetljeća kasnije njegov crno-bijeli portret postati vizualni identitet 59. izdanja Međunarodne smotre folklora, koje se održava od 16. do 20. srpnja.
– Nosio sam tradicionalnu šestinsku nošnju, uključujući škrljak koji nas je tijekom vrućih dana štitio od sunca, kao i rubaču, maramu pod vratom, lajbek sa specifičnim kopčanjem, remen, gaće i čizme. Imao sam i surinu, koja se odijevala preko lijevog ramena i služila kao zaštita od iznenadne nevere ili jakog sunca, a postojala je i duga varijanta, danas vrlo rijetka, koja je sezala gotovo do tla i nalikovala onima koje nosi počasna straža – kaže Krajačić.
U vrijeme kada je fotografija nastala, tek se priključio folklorašima. I još nije plesao, prisjeća se, već je s prijateljima sudjelovao u mimohodu u sklopu manifestacije. – Okupljali smo se na Zrinjevcu, a zatim krenuli preko Jelačić-placa i kroz ulice u središtu grada. Znalo je biti jako vruće, ali narodna nošnja nosila se s ponosom. No, moram priznati da se ne sjećam da me je netko snimio – govori.
Fotografiju je, dodaje, prvi put vidio četiri ili pet godina kasnije, i to u Večernjem listu. A da će se upravo ona koristiti na plakatima za ovogodišnju Smotru folklora, saznao je na Facebooku, kada su pokušavali otkriti tko je na fotografiji. – Prijatelji su me prepoznali i napisali u komentarima da sam to ja pa su me onda i kontaktirali. Iznenadio sam se, ali osjećaj je zaista lijep. Nakon toliko godina, moja je fotografija po cijelom Zagrebu i to je stvarno nešto posebno – ističe Krajačić.
Plesom se, priznaje, počeo baviti zbog tadašnje simpatije, koja je pohađala folklor. – Što da vam kažem, htio sam je češće viđati pa sam se odlučio pridružiti. Nije bilo druge. No, tada je u našem kvartu folklor bio nešto sasvim uobičajeno i većina bi kad-tad završila u nošnji na pozornici pa je i moje uključivanje bilo logično – govori uz smijeh.
I njegovi su roditelji tada bili članovi "Sljemena", ali na početku, kaže, nije bilo lako. U to se vrijeme, objašnjava, grupe nisu dijelile na dječje i odrasle, svi su plesali zajedno, a probe su trajale oko dva sata. Svojeg se prvog nastupa ne sjeća, no sa šestinskim je društvom sudjelovao na brojnim smotrama folklora.
– Najdraža sjećanja su mi ona kada smo išli na gostovanja. Sjedneš u autobus, putuješ s ekipom, nastupiš, a poslije se skupa družimo. Bili smo povezani. Prije je folklor bio dio tradicije, mjesto gdje smo se okupljali. Imali smo probe dva do tri puta tjedno, a ostajalo se na druženjima i prije i poslije vježbi – ističe Krajačić.
Iako je i danas član HSPD-a "Sljeme", već desetak godina ne pleše, kaže, jer ga je život odveo u drugom smjeru pa ne stiže redovito pohađati probe. Stručni je radnik u farmaceutskoj tvrtki Teva, a slobodno vrijeme najviše voli provoditi sa suprugom Andrejom, sinom Valentinom i kćeri Ines. No, kad ode u mirovinu i bude imao više vremena, napominje, planira se vratiti aktivnom sudjelovanju u društvu, ali ne plesom, već pjevanjem. Svoju šestinsku nošnju pak i dalje brižno čuva.
– Zbog ove fotografije prisjetio sam se i smotri na kojima sam nastupao. Probudilo je to sjećanja na djetinjstvo i vrijeme odrastanja. Od dječaka sam s godinama postao jedan od onih koji vode mlađe i prenose im znanje i običaje – zaključuje Robert Krajačić, koji će biti i poseban gost na svečanoj priredbi ovogodišnje manifestacije nazvanoj "Tradicijska kultura i identiteti". Na repertoaru je u petak u 21 sat na platou Gradec, a detalje o programu 59. izdanja Međunarodne smotre folklora, koju organizira Kulturni centar Travno, možete doznati na njezinoj službenoj stranici.
Otvori KEKS Pay
