Na Trgu kralja Tomislava jučer je održana generalna proba oratorija "Anno Domini 925. Kralj Tomislav", čija nas praizvedba očekuje danas, 2. srpnja, u 21 sat upravo ondje. Riječ je o spektakularnom djelu koje će na pozornici, pod dirigentskim vodstvom Jonathana Griffitha, izvesti 250 zboraša iz Sjedinjenih američkih država, za koje je pozornica na Tomislavcu trebala biti proširena, a s autorom libreta i melodije Matejem Meštrovićem ekskluzivno smo zavirili iza kulisa. Razgovor je vodio Dario Topić.
Zagrebačku publiku na zatvaranju Zagreb Classica očekuje spektakl, a neki znatiželjni možda su već i jučer čuli dio; kralj Tomislav zaista je dobio svoj glazbeno-scenski spektakl. Možete li nam reći što danas publiku očekuje?
Imali smo tonsku proba koja je, naravno, veoma bitna, tim više što će na koncertu biti sveukupno gotovo 250 izvođača – Zbor iz Amerike, Zbor iz Njemačke. Zbor i Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta Opere u Zagrebu, dirigent Jonathan Griffith i ja za klavirom, tako da prvo ide tonska proba doslovno instrument po instrument. To je svima nama glazbenicima uvijek malo naporno, ali s druge strane to je jedna od najvažnijih tehničkih priprema da bi na kraju sve moglo dobro zvučati. S generalnom probom krenuli smo jučer u 21 sat, u isto vrijeme kada će i započeti današnji koncert. Svi smo strašno uzbuđeni, veselimo se i, na kraju krajeva, mislim da otkad Zagreb Classic postoji, nitko nije imao ovakav broj izvođača na sceni. S obzirom na tu količinu izvođača pozornica na Tomislavcu je proširena.
Da, pozornica je poprilično proširena. Ovdje gdje mi sada stojimo sutra će biti zbor. Spomenuli ste i međunarodne izvođače, a oko nas nalaze se i razni instrumenti, možete li nam reći nešto više o tome?
Imamo timpane, veliki tam-tam, zatim glockenspiel, grand kassa, zvona...Imamo jako puno udaraljkaša, čitavu brass-sekciju, prve i druge violine, viole, čela, kontrabase, zapravo cijeli simfonijski orkestar sačinjen od 60 ljudi Hrvatskog narodnog kazališta.
I to sve kako bi uspjeli sažeti figuru kralja Tomislava koju smo imali prilike upoznati ove godine, pogotovo s obzirom na 1100 godina Hrvatskog Kraljevstva i kroz dokumentarni film Večernjeg lista, za koji ste radili glazbu. Koliki je vama, kao autoru, bio izazov kralja Tomislava – o kojemu ne znamo toliko puno, a opet znamo dosta toga – sažeti i spojiti u ovaj glazbeni hommage?
Morate znati da ja od 1. kolovoza 2024. živim, spavam i razgovaram isključivo s kraljem Tomislavom. Šalim se, naravno, ali gotovo je tako. Kao što ste spomenuli, u kolovozu prošle godine glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić poslao mi je prvu verziju dokumentarnog filma, a određene teme iz filma sam koristio i u ovom oratoriju. Vlastite teme iz filma o kralju Tomislavu kasnije sam koristio za oratorij tako da je ovo zaista kompleksna priča, no zahvaljujući upravo tome što sam tri mjeseca posvetio filmu o kralju Tomislavu itekako sam duboko ušao u tu materiju, u činjenice ili, s druge strane, sve one priče koje postoje o Tomislavu, a nisu činjenično zapisane i ne postoje kao povijesni dokumenti. Na temelju rada na filmu zapravo sam odlučio usuditi se samostalno napisati libreto za oratorij o Tomislavu. Koristim ovu priliku da se beskrajno zahvalim Adris grupi na velikoj podršci kojom su podržali projekt Tomislava.
Velik je izazov svakako pred publiku donijeti praizvedbu, s obzirom na to da ovo nije do sada izvedeno, dakle ovo je svjetska premijera u Zagrebu i, moram istaknuti, potpuno besplatna za sve gledatelje koji dolaze. No ono što me još jako zanima jest koji je dojam s kojim mislite da će publika otići nakon što sutra vidi oratorij?
Uvjeren sam da će publika sutra otići puna ponosa, puna jednog zaista pravog, dubokog osjećaja ponosa zbog toga što smo prije tisuću i sto godina, dakle već tada, kao Hrvatska, imali kralja. To je nešto što je, konkretno, Jonathanu Griffithu, maestru iz New Yorka koji je više od pet stotina puta dirigirao u Carnegie Hallu, bilo potpuno nepojmljivo. Hrvatska je u desetom stoljeću imala kralja, dok su Amerikanci tada bili Divlji zapad i ondje su živjeli Indijanci. Nemam ništa protiv Amerike, dapače, ali zbog povijesti koju mi imamo uvjeren sam da će ljudi otići puni emocija. Ovo djelo je zaista velebno. To je oratorij i samim time uvjeren sam da će svima ovdje, ali i kasnije u hrvatskom narodu ovo djelo dati golem doprinos te da će na određeni način oživjeti kralja Tomislava i cijelo njegovo doba.
Svakako, bit će to spektakularno vidjeti. Evo, ovdje se pozornica u međuvremenu gotovo popunila, uskoro ćemo prijeći na tonsku probu. Za sam kraj moramo spomenuti i govorni dio, s obzirom na to da je riječ i o oratoriju. Možete li nam reći nekoliko riječi o glumačkoj legendi Draganu Despotu koji će svakako biti poseban dodatak tom cijelom dojmu.
Kad sam počeo pisati oratorij, naslonio sam se na film Dražena Klarića o kralju Tomislavu i tu sam zapravo preuzeo upravo taj moment da ubacim Dragana Despota i u ovaj oratorij. Ideja je bila da nas narativni tekstovi, koji nisu pisani u novinarskom smislu ni u povijesnom, već u puno više poetskom smislu riječi, vode kroz oratorij i samu priču o kralju Tomislavu.
Ako smijem biti slobodan interpretirati, ovo ustvari nije lekcija iz povijesti, već putovanje kroz povijest.
Apsolutno, ovo nije nikakva lekcija. Šalio sam se kako će najmlađa publika znati da pišem Peću i vuka, točnije da imamo naratora koji najavljuje što će se sljedeće dogoditi. Tekstovi koje Dragan Despot ovdje govori, a koje je napisao Dražen Klarić, nisu historiografski, ovdje nema sata povijesti, već je ovo samo velika impresija i emocija.
Otvori KEKS Pay
Kralj Tomislav susreće kralja Arthur-a u Atlantidi.