Znanost nakon 2000 godina otkrila zašto je Isus umro prije drugih
Tema pravog uzroka smrti Isusa Krista desetljećima je predmet rasprava među znanstvenicima
Komentari 12
...i opet će doći u slavi suditi žive i mrtve..
Komunisti znanstvenici, sramotni članak
baš, nakon 2000 godina oni znaju što je bilo, moguće je ovo i ono... moguće je da je to bila božija volja...
Znanstvenici se bave izmišljenim pričama ?
Josip Flavije (židovski povjesničar, cca. 37. – 100. n. e.) Isusa spominje u svom monumentalnom djelu "Židovske starine" (Antiquitates Iudaicae), napisanom oko 93.–94. godine. Djelo sadrži dvije reference: 18. knjiga, 3. poglavlje (tzv. Testimonium Flavianum): Opisuje Isusa kao mudrog čovjekaovjeka koji je činio čudesna djela, učio ljude, te spominje njegovo razapinjanje pod Poncijem Pilatom i vjerovanje u njegovo uskrsnuće. 20. knjiga, 9. poglavlje: Spominje pogubljenje Jakova, za kojeg kaže da je bio "brat Isusa koji je prozvan Krist". Kornelije Tacit (rimski povjesničar, cca. 56. – 120. n. e.) Isusa spominje u svom posljednjem djelu, "Anali" (Annales), napisanom oko 116. godine. U 15. knjizi, poglavlje 44, Tacit opisuje Neronov progon kršćana u Rimu. Pritom navodi da naziv "kršćani" dolazi od Krista, kojeg je za Tiberijeve vladavine pogubio prokurator Poncije Pilat. Ova svjedočanstva su važna jer dolaze od autora koji nisu bili kršćani (jedan je bio Židov, a drugi Rimljanin), a potvrđuju osnovne činjenice o Isusovom životu i smrti.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Gdje su zapisnici sa Pilatovog suđenja? Ne postoje. Cijela izmaštana priča ne postoji nigdje izvan evanđelja. Nigdje iskaza bilo kojeg svjedoka o navedenim događajima u neovisnim izvještajima. Rimske povjesničare da i ne spominjemo. Totalna šutnja jer se ništa od cijele priče nije ni dogodilo. Pavao pojma nema o cijelom toku "raspeća". Po njemu ono se dogodilo na nebesima. Ne spominje Pilata, itd, itd....Znanstvena rasprava na razini analize Krležinih Glembaya ili uloge Ćorkana u Andrićevoj Na Drini ćuprija.