Promjena na čelu najmanje države na Balkanu (?) otvara barem jednu pozitivnu perspektivu, uz sve opravdane sumnje kamo će Jakov Milatović odvesti Crnu Goru – može ohrabriti susjednu veću balkansku državu da se i ona otarasi svoga svemoćnoga vladara. Dugovječna vladavina deformira i učene vladare, kamoli neće vladarske kalfe koji su zanat učili uz nekadašnjeg vožda. U Srbiji će svaka promjena ići malo teže, zna li se kako je mučno bilo raskrstiti s Vučićevim učiteljima. Svoje sukobe i prije i poslije toga Srbi su uglavnom više rješavali u dinastičkim borbama nego na biralištu. Crnogorci su im, štogod dalje bilo, očitali lekciju iz demokracije. Oni su se na miran način odvojili od ostatka Jugoslavije, u miru dali su vlast u ruke Mili Đukanoviću i onda su mu je mirno uzeli iz ruku. Navijači su učinili svoje; sad je na njihovu izabraniku da pokaže koliko je neovisan u njihovu zarobljeništvu.
Zna li Milatović da put u Bruxelles ne ide uz četničku signalizaciju, preko Kosova?
Mlađahni političar iz Podgorice uspio je otjerati u mirovinu vladiku crnogorske politike, koji je Crnom Gorom vladao kao da mu je pripala u amanet pri rastavi od Miloševićeva posinka Momira Bulatovića. Da su dva oka tada ostala u istoj glavi, možda bi Srbija i Crna Gora sada bile jedna država
Komentara 3
Milatovic ne zna da su Adolfovi saveznici svi u EU!?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Da li se to radi na trećoj Jugoslaviji? A naš premijer jedva čeka da i Hrvatsku pozovu i da umjesto Milanovića predsjednik bude Pupovac. Ahh, slatki snovi našeg AP.