Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način. Tom rečenicom Lav Nikolajevič Tolstoj počeo je svoje kapitalno djelo "Ana Karenjina". A kada bismo tu Tolstojevu rečenicu parafrazirali na hrvatsku crnokronikašku stvarnost, mogli bismo kazati sljedeće: svi zločini koji su u zadnjih 30 godina šokirali javnost u svojoj srži bili su jednaki. Jer počinitelji masovnih ubojstava u većini slučajeva bili su ljudi koji su iz ovih ili onih razloga pali na društvene margine, socijalno i ekonomski deprivirani, potonuli u ludilo alkohola, droge ili kocke, oboružani uglavnom ilegalnim oružjem, od ranije poznati policiji i pravosuđu zbog sitnih ili ne tako sitnih delikata, a jedan broj njih imao je i ratničku prošlost. Ili prošlost koja je uključivala posao u vojsci, policiji, zaštitarstvu... Ukratko, bili su tempirana bomba za koju je pitanje bilo ne hoće li, nego kada će eksplodirati. I to vrlo krvavo. Što je još gore, njihova najbliža okolina, obitelji, rodbina, susjedi... za anomalije u njihovu ponašanju su znali. Ponekad i čak upozoravali razne institucije. No uzalud.
Otvori KEKS Pay
Kad te pravi policajac ili sudac dohvati nema branitelj, partizan, papa, buda, parok.... Svi isti i TOCKA. Franjo je uništio pravosudje.