Kada je predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović čestitala nedavno Dan antifašističke borbe, spomenula je odluke ZAVNOH-a kojima je, kako je rekla, “uspostavljena Federalna Država Hrvatska u sklopu bivše federativne državne zajednice kao izraz kontinuiteta i težnje hrvatskih antifašista za očuvanjem hrvatske državnosti“, što je postalo „državnopravnom osnovom za proglašenje i međunarodno priznanje samostalne Republike Hrvatske, koju smo obranili i oslobodili u Domovinskom ratu“.
Te odluke koje je predsjednica spomenula donesene su na III. zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom, održanom 8. i 9. lipnja 1944. godine u zgradi Lječilišne restauracije, koja danas, na žalost, više ne postoji. Zgrada krasotica, kako je zovu u Topuskom, bila je, a i danas je, iako je srušena u rujnu 1991., kulturni spomenik nulte kategorije. Obnova je pokrenuta, nije se pomaknula dalje od papira, a u posljednjih je sedam godina zamrla. Na spomenutom III. zasjedanju Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) konstituiralo se u državni sabor Hrvatske te postalo nositelj najviše zakonodavne i izvršne vlasti, odnosno postalo je najviši organ državne vlasti Federalne Hrvatske, a njegovo predsjedništvo dobilo je izvršne funkcije vlade. Tako je, zapravo, na trećem zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom proglašena Federalna Država Hrvatska kao dio Demokratske Federativne Jugoslavije, čime su postavljeni temelji moderne hrvatske državnosti, tada unutar jugoslavenske federacije.
Slikali Murtić i Prica
Te su odluke omogućile hrvatski državni kontinuitet unutar socijalističke Jugoslavije, a zajedno s ostalim odlukama ZAVNOH-a, kako se ističe i u Hrvatskoj enciklopediji, imale su presudno i dalekosežno značenje u obrani hrvatske državnosti te su bile ustavno-pravni temelj suvremene Republike Hrvatske. Kao što rekosmo, zgrada ZAVNOH-a, kako je nazvana tijekom SFRJ, srušena je 14. rujna 1991. godine pri povlačenju Hrvatske vojske iz Topuskog, malog mjesta na granici Banovine i Korduna. Prema mišljenju gotovo svih u Topuskom, srušili su je pripadnici Hrvatske vojske, zajedno s još nekoliko reprezentativnih objekata u sklopu kompleksa Lječilišta Topusko. Pretpostavlja se kako se u tim zgradama nalazilo oružje koje je tako uništeno kako ne bi palo u ruke srpskim pobunjenicima. Sama Lječilišna restauracija bila je zadnja u nizu projekata iz vremena bana Jelačića. Nastala je u prvoj polovici 19. stoljeća te se smatrala zadužbinom samoga bana.
Nalazila se nasuprot glavnog ulaza u Blatne kupke, duljom stranom položena paralelno s ulicom. Do ulice je bila natkrita terasa s kolonadom metalnih profiliranih stupova i ogradom od kovanog željeza. Ta se ograda i danas čuva u Komunalcu Topusko. Uz glavnu dvoranu u zgradi su bili manji saloni za razgovor i plesna soba. Početkom 20. stoljeća zgrada se dograđuje, pročelje dobiva reprezentativniji izgled, ali i dalje zadržava funkciju lječilišne restauracije. Danas je na tome mjestu samo trava i nekoliko mladih stabala. U toj zgradi održan je, dakle, 8. i 9. svibnja 1944. godine, Prvi hrvatski sabor (III. zasjedanje ZAVNOH-a), a tome su u čast tada, u svečano uređenoj dvorani na cijelom bočnom zidu, slikari Edo Murtić i Zlatko Prica izradili fresku s motivom budućeg izgleda grada Zagreba. U spomen na taj važni događaj, zgrada je 1984. godine posve sanirana i preuređena u Spomen-dom ZAVNOH-a. Glavna dvorana uređena je za održavanje kongresa, a pomoćni prostori za muzejski postav i upravu.
Tako je zamišljena i njena obnova, čija je inicijativa pokrenuta 2007. kada se u Topuskom počelo ponovno obilježavati zasjedanje ZAVNOH-a, ali ovaj put i kao Dan Europe jer je godinu dana nakon sjednice ZAVNOH-a 9. svibnja 1945. završen rat u Europi. Hrvatska, kao zemlja pristupnica Europskoj uniji, počela je tada obilježavati i taj datum. Kako je vlasnik zemljišta na kojem je bila zgrada ZAVNOH-a Sabor, on je bio pokrovitelj obilježavanja u Topuskom te je prihvatio inicijativu lokalne vlasti za obnovu objekta. Osnovan je i Odbor za izgradnju Spomen-doma ZAVNOH-a, no bez rezultata.
Sve je bilo gotovo, a onda...
– Nekoliko smo se puta sastali, a sve je nekako zamrlo nakon što sam ja prestao biti načelnik Općine. Imali smo tada podršku Sabora, obiju političkih opcija toga vremena koje su bile na čelu vlasti. Bili su ovdje i Luka Bebić i Boris Šprem i Vladimir Šeks, svi su nam dali potporu u obnovi objekta. Svake smo godine ovdje slavili Dan pobjede i Dan Europe, dolazili su nam predsjednici, Mesić je bio četiri puta, dolazile brojne delegacije, no sve je nakon nekog vremena stalo – kazuje nam Nikola Abramović (HDZ), načelnik Topuskoga od 2006. do 2013. godine te po funkciji i predsjednik Odbora za obnovu objekta. Ističe da su bili jako blizu obnovi.
– Ishodili smo i lokacijsku dozvolu, koja je propala, a bili smo pred ishođenjem građevinske dozvole. Projekt je bio gotov, išlo je preko Ministarstva kulture, a troškovi su po projektu iznosili oko 12 milijuna kuna. Zapravo, jako malo s obzirom na sam objekt i njegovu važnost za Hrvatsku i Topusko – dodaje Abramović, koji smatra kako bi Topusko bilo na sasvim drugoj razini da je tada obnovljena zgrada ZAVNOH-a.
– Ona je, uz Muzej NOB-a, predviđala i dvoranu za 270 ljudi. Topusko oduvijek želi imati kongresni turizam, no nemamo dvoranu za toliko ljudi. Ovime bismo to dobili i riješili problem – napominje Abramović te ističe kako danas nitko u Topuskom nije protiv obnove zgrade.
– Svi su stanovnici za obnovu, mi nismo dirali ni jedan spomenik iz NOB-a nakon rata, ja sam osobno naložio obnovu razbijenih spomen-ploča po mjesnim odborima. Od 1945. naovamo ta je zgrada bila mjesto kulturnih događanja, predstava, manifestacija, imala je svoj život. I nakon obnove imala bi i danas svoj život i funkciju – zaključuje Nikola Abramović.
S njim se slaže i aktualni načelnik Općine Ivica Kuzmić (HDZ), koji od veljače čeka odgovor predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića za termin sastanka na kojem bi se aktualizirala obnova zgrade ZAVNOH-a.
– Mi smo spremni biti nositelji projekta kako bismo lakše došli do novca iz europskih fondova, ali nam treba suglasnost vlasnika, a to je Sabor. Nama je svejedno kako se zgrada zove, no ona će imati sadržaj koji će nam koristiti – dvoranu i muzej. Ta je zgrada bila ljepotica Topuskog i treba je vratiti – govori nam Kuzmić, kojem je obnova zgrade ZAVNOH-a iliti Lječilišne restauracije bila jedno od predizbornih obećanja. No, kad je nakon što je dobio izbore 2017. kontaktirao sa Saborom, isprva tamo nisu ni znali o čemu govori te je trebalo nešto vremena da se prisjete.
– Oni isprva nisu znali za to jer je prošlo dosta godina od zadnje aktivnosti. Mislim da je greška i od nas, jer je Općina ipak trebala to nastaviti gurati, jer nama je ta zgrada najbitnija. No, ubrzo su našli papire, a u veljači ove godine poslali smo dopis predsjedniku Sabora da nas primi oko te teme, no još odgovora nemamo – dodaje Kuzmić, koji je ipak optimističan i vjeruje da će sada, kada je Općina Topusko opet zagrizla za obnovu, zgrada i biti obnovljena.
– Imamo potporu i Lječilišta i Sisačko-moslavačke županije, no tko god bude nositelj obnove i projekta – vrijeme nam curi. Savršeno bi se uklopila zgrada i danas, kao što je savršeno bila uklopljena u kompleks Lječilišta 150 godina – napominje Kuzmić i dodaje da nema nikakav problem što tu zgradu vežu uz Narodnooslobodilačku borbu.
– Gledajte, tu nema nikakvih problema. Topusko je za NOB-a u jednom trenutku bio glavni grad Hrvatske praktički, to je jedan važan dio naše povijesti. Ali nama je zgrada sada najbitnija u turističkom pogledu, ona će u sklopu turističke ponude mjesta imati svoju važnu funkciju – napominje Kuzmić.
I KPH i HSS i SDS
U Topuskom su bili smješteni vojni i politički organi NOP-a Hrvatske, partizanski odredi i vojne misije saveznika. I nakon zasjedanja ZAVNOH-a u Topuskom bilo je mnogo važnih događaja. Tu je održan i Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske, 1. Kongres liječnika Hrvatske, osnovana je Centralna kazališna družina. Te 1944. godine u Topuskom je izdana i poznata “Jama” Ivana Gorana Kovačića, jedinstvena poetsko-grafička mapa koju su osmislili umjetnici Edo Murtić i Zlatko Prica, a koji su pak, spomenuli smo, i ukrasili zidove Lječilišne restauracije. Inače, osim uspostave Sabora i osnutka federalne Hrvatske, na III. Zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom donesena su još dva akta – Deklaracija o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske u kojem se isticalo da su svi građani jednaki i ravnopravni bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest, da žene uživaju sva prava jednako kao i muškarci, da su svakom građaninu zajamčeni sigurnost ličnosti i imovine, ali i pravo vlasništva te privatna inicijativa u gospodarskom životu te da nitko ne može biti osuđen bez sudskog postupka.
Uz to, donesena je i Odluka o ustroju i poslovanju NOO-a i skupština u Federalnoj Državi Hrvatskoj, a pokrenuto je i osnivanje Telegrafske agencije Hrvatske te je uveden i vjeronauk kao izborni predmet. U radu ZAVNOH-a sudjelovali su i članovi HSS-a te Srpski klub vijećnika. Prema Poslovniku ZAVNOH-a, umjesto Izvršnog odbora izabrano je Predsjedništvo od 31 člana. Na čelu je bio pjesnik Vladimir Nazor (neovisan član), dok su za potpredsjednike izabrani Andrija Hebrang (KPH), Franjo Gaži (HSS) i Rade Pribićević (SDS). Za tajnika ZAVNOH-a izabran je dr. Pavle Gregorić (KPH), a za njegove zamjenike Stjepan Prvčić i Dušan Čalić. Da na zgradu ZAVNOH-a, odnosno staru Lječilišnu restauraciju, u Općini Topusko ozbiljno računaju, dokazuje i to što je baš ta zgrada motiv suvenira za slabovidne osobe.
Bolje novce upotrebite za staracke domove a ne ulupati gdje ce doci 50 ljudi to glefati