Bilo je to u veljači 1989., devet mjeseci prije pada Berlinskog zida, koji je simbolički označio konačni pad komunizma, a u Hrvatskoj se iz ilegale počela pojavljivati tzv. politička alternativa. Na osnivačkom skupu UIDI-ja, koji je bio politička alternativa, premda lijeva i još i jugoslavenska, pred punom dvoranom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kao grom iz vedrog neba, na govornici se pojavio Ivan Zvonimir Čičak, glavom i bradom, prvi put u javnosti nakon 20 godina prisilne šutnje. Čičak je u jednoj rečenici objasnio što se događa. "Ja politički pripadam građanskoj desnici, no cijena je vaše slobode i da ja imam pravo govoriti", odjeknulo je krcatom dvoranom, nakon čega se začuo nesavladivi pljesak. Danas je to priča koja je zgodna kao uvod mlađima koji su rođeni u doba kada se demokracija i sloboda izražavanja te višestranački izbori podrazumijevaju. Čičak je bio i tada, a zapravo u mnogim periodima svog života i do samog kraja, politički disident, mučio je s posebnim zadovoljstvom brojne lidere. Stvorio je tako i mnogo neprijatelja i zbog toga što je prvobitno divinizirao hrvatstvo i hrvatski nacionalizam, a poslije ga je znao i sotonizirati, i to u osjetljivim trenucima za Hrvatsku. Moja generacija više ga sumira kroz onu fazu iz doba jugoslavenske neslobode, kada se njegovo ime potiho izgovaralo, jer je bilo zabranjeno. U našem zadnjem intervjuu prije nekoliko godina rekao mi je da se osjeća kao posljednji Mohikanac.

Vječiti disident... A totalitarizam danas? Lijeve ideologije su u takvom ekstremu da sve imaju izražene totalitarističke elemente. I zeleni i rodni i vegani i ostali, sve to objedinjeno u woke ideologiji neki je novi komunizam. EU prednjači u tome, možda se tu ne zove woke, ali je isto ili čak još i gore... U totalitarizam idu i države, sa svojom političkom korektnošću, cancel kulturom, evo kod nas je država čak uvela samo jednu istinu, zaposlila je fact-checkere, stavila ih na našu grbaču. Još nesposobnih birokrata koji će za račun države određivati što je istina, a što ne... Zašto moramo uvijek biti prvi u takvim glupostima?