U prosincu 1946. godine na repertoaru zagrebačkog HNK našla se praizvedba nove opere Jakova Gotovca pod naslovom “Kamenik”. To je kolokvijalna riječ za kamenolom, koji je mjesto radnje, a glavni su protagonisti radnice i radnici u kamenolomu, pa tako i dvoje glavnih likova koji se, kako operi i priliči, vole. Nakon premijere na Gotovca se sručila lavina negativnih kritika. Dijelom su se one odnosile i na glazbu, ali još više na libreto Rikarda Nikolića, čije ime nije bilo ni spomenuto na programskom listiću premijere. Nekome je u kazališnim i višim vlastima vjerojatno ipak bilo suspektno da je taj libreto bio napisan još 1944. u okupiranom Zagrebu.