Iako je to što predsjednik Zoran Milanović radi od izbora predsjednika Vrhovnog suda obična lakrdija, politici pa i medijima to je očigledno normalno. Ne vide razloga da se stvara drama oko predsjednikova reality showa u kojem izdaje dekret kojim nepotistički ucjenjuje Hrvatski sabor – za predsjednicu VS-a izabrat ćete moju prijateljicu Sandru Artuković Kunšt ili drugi prijedlog nećete dobiti. A tvrdio je kako su mu mrske kraljevske ovlasti. To ide tako daleko da najavljuje kako će je i u povodu drugog javnog poziva opet predložiti, osim ako ona ne odustane, pa poručuje da se nitko drugi ne treba javljati. Takav gard ne bi bio problem da je kandidatkinja dobila podršku, ako ne stručnu, onda ipak širu. Za razliku od prof. dr. sc. Zlate Đurđević i Radovana Dobronića, za Artuković Kunšt nismo u medijima mogli pročitati pozitivno intonirane prikaze njezinih sposobnosti niti je bilo interesa za njezin program rada. Portretirali su je kao imućnu kćer “kralja kave”, izvlačili joj to što se kao zamjenica ministra pravosuđa spetljala za saborskom govornicom, te su objavljivane, doduše subjektivne, kritike aktera u parnicama u kojima je sudila, pa ju je udruga Franak u pismu predsjedniku države etiketirala kao suprotnost Dobroniću, jer kad je riječ o njihovim interesima, očito ne drže do sudačke neovisnosti. Dario Hrebak (HSLS) zamjerio joj je da je politički kontaminirana angažmanom u SDP-ovoj Vladi premda joj se i to vrijeme, za mirovanja dužnosti sutkinje, računa u sudački staž. Dvaput je pokušavala postati “samo” vrhovna sutkinja pa nije bila ni blizu po rezultatima. Čak ni iz SDP-a nije bilo afirmativnih govora koji bi je isticali kao osobu koja može promijeniti negativnu percepciju sudstva. Iako na ovom slučaju očito još nećemo svjedočiti tome da su odnosi Milanovića i SDP-a stvarno u aoristu.

A zamislite tek argument AP-a da Artuković Kunšt nije impresionirala. I to kaže onaj za koga je Žalac genijalna, a Obuljrn zlato. Hrvatska je nažalost postala taoc jedno čovjeka.