Većina predsjednika gradskih i općinskih vijeća i županijskih skupština svoj posao obavlja ili volonterski i za to prima doista simbolične naknade, u iznosima od 100 do 250 eura. Iznimka je Grad Zagreb gdje je zakonskim okvirom omogućena profesionalizacija te funkcije pa tako šef Skupštine u glavnom gradu prima mjesečnu plaću od oko četiri tisuće eura, a od 1. studenog će plaću i to od 3600 eura primati i potpredsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba. Negodovanja među šefovima gradskih i županijskih vijeća zbog toga su sve veća, a jedan od onih koji smatra da treba uvesti reda i po tom pitanju najavljuje i konkretne korake je šef Skupštine Primorsko-goranske županije Marko Boras Mandić.
Kako je takva neravnopravnost uopće moguća i smatrate li to pravednim? Apsolutno nepravedno i diskriminirajuće prema ogromnoj većini lokalnih vijeća i skupština. Nevjerojatno je da u istoj državi, za isti posao, kod praktički istog poslodavca država zakonom regulira različita prava. Raspon od 100 eura kolika je naknada predsjednika u određenim vijećima do 4.000 eura kolika je plaća predsjednika Skupštine Grada Zagreba je zaista prevelika. Naravno da treba uvažavati broj stanovnika, broj vijećnika u određenim tijelima ali praksa demantira možda inicijalnu namjeru zakonodavca. Evo, ako usporedimo Splitsko-dalmatinsku županiju i Grad Zagreb koji isto ima status županije vidimo da kolega u Splitu za isti posao prima skoro 20 puta manju naknadu od kolege u Zagrebu. Iako i jedna i druga skupština broji isti broj vijećnika, točno 47.
Je li poseban status koji Zagreb ima opravdan i je li u glavnom gradu toliko više posla za šefa Skupštine nego, primjerice, u Primorsko-goranskoj županiji gdje vi, konkretno, za obavljanje funkcije predsjednika Skupštine dobijete mjesečno 240 eura? Posao predsjednika skupština županija u Republici Hrvatskoj je definiran zakonima Republike Hrvatske. Dakle posao je apsolutno isti. Dovoljno je pogledati malo na službenim stranicama pojedine županije broj održanih sjednica ili vijesti o aktivnostima skupštine. Vidjet ćete da su npr. Grad Zagreb, Splitsko-dalmatinska županija i Primorsko-goranska županija u prošlom četverogodišnjem mandatu održale skoro u broj isti broj sjednica. Između 35 i 40 sjednica. Dakle isto. Isto je i kad pogledamo ostale aktivnosti, radne sastanke, odbore, povjerenstva, protokole, prijeme i ostalo. Jedino što je različito je da ja ili moj kolega Valter Flego u Istri po zakonu primamo naknadu do maksimalno 240 eura mjesečno dok kolege predsjednik i dopredsjednica u Zagrebu primaju plaću od 4000 eura mjesečno. Za apsolutno isti posao!
Takve nejednakosti omogućene su reformom regionalne i lokalne samouprave koju je proveo bivši ministar uprave Ivan Malenica. Je li reforma uvela red ili još više nereda i treba li zakon ponovno mijenjati? Reforma regionalne i lokalne samouprave koju je proveo bivši ministar Malenica je bila sve samo ne reforma. Govorilo se da će se smanjiti broj gradova i općina, da će se možda i neke županije spojiti u veće regije. Od svega navedenog ništa se nije realiziralo, Hrvatska i dalje ima 21 županiju i 555 općina i gradova. Kad se vidjelo da neće biti ništa od navedene reforme išlo se sa smanjivanje naknada vijećnicima i rezanjem broja zamjenika načelnika i gradonačelnika. I to se onda prikazalo kao racionalizacija lokalne i regionalne samouprave. Prije te "reforme" je recimo predsjednik županijske skupštine u Rijeci, Osijeku ili Splitu imao otprilike naknadu u iznosu od 40% plaće župana. Danas je ta naknada svega 5%. Zakon bivšeg ministra Malenice je nažalost uveo nered i nejednakost i naravno da zakon treba mijenjati u Saboru.
Kakav je stav Hrvatske zajednice županija po ovom pitanju i planirate li preko Zajednice osobno tražiti izmjene zakona? Ne znam kakav je stav HZŽ, ali znam da na terenu postoji suglasje oko ove teme. Osobno ću inicirati preko predstavnika Primorsko-goranske županije u Hrvatskoj zajednici županija da se tema otvori. Ako je neki zakon loš, treba ga mijenjati. Osobno smatram da bi trebalo prepustiti lokalno vijećima i skupštinama da u zakonskim okvirima odrede pravičnu naknadu za rad svojih predstavnika vodeći se brojem vijećnika i fiskalnim kapacitetom proračuna. Isto tako i vezano za moguću profesionalizaciju rada predsjednika skupštine bilo koje županije, neka skupština gdje sjede izabrani predstavnici građana o tome odluče, na način da ista prava za svih isto vrijede.
Što je bolje i poštenije rješenje, profesionalizacija dužnosti šefa Skupštine i potpredsjednika ili reguliranje naknade? Ja sam u dva mandata bio zamjenik župana, sada sam u drugom mandatu predsjednik skupštine. Iz iskustva obavljanja posla i u izvršnoj i predstavničkoj vlasti mišljenja sam da prvenstveno treba regulirati naknade. Ne treba ih povećati već samo vratiti na vrijednosti koje su bile prije reforme, uz eventualnu inflatornu korekciju. Vezano za moguću profesionalizaciju ostalih predsjednika skupština po županijama, mišljenja sam da zakon treba to urediti na pošteniji način. Nisam pobornik profesionalizacije radnih mjesta predsjednika skupštine po cijeloj Hrvatskoj. Čak da i ostane da predsjednik zagrebačke skupštine bude jedini u Hrvatskoj koji obavlja posao uz zasnivanje radnog odnosa, hajdemo onda zakonski urediti da ova ogromna disproporcija u naknadama bude smanjena. Vrijeme je da se o ovoj temi raspravi u HZŽ kao i u udrugama gradova i općina. Nakon toga treba ići prema Hrvatskom saboru s prijedlogom izmjena postojećih zakona.
Otvori KEKS Pay
a meni majstor za centralno grijanje traži 550 € za novu pumpu a ja sam ju sredio za 0€