To je najmanje što sam mogla učiniti. Ma najbitnije da smo mu pronašli mobitel - kazala je skromno Snježana Miljević, vozačica dubrovačkog autoprijevoznika Libertas komentirajući svoj potez koji je oduševio putnike u subotu.
Prema riječima svjedokinje, oko 11 sati u Gružu je u autobus ušao jedan dječak. Trčao je kako bi stigao što je vozačica vidjela pa ga je pričekala jer inače ne bi stigao.
- No, prije nego je ušao, malo je posrnuo pa su mu ispale stvari. Bio je dobro, ušao u autobus, no nakon nekoliko trenutaka počeo plakati. Naime, ispao mu je mobitel. Zato je plakao. Vozačica se tada okrenula, to vidjela, zvala ga i pitala u čemu je problem. Kad je vidjela o čemu se radi ona je okrenula autobus na kružnom toku, došla ponovo na istu stanicu i uspjeli su pronaći mobitel. Dječak je tada poljubio vozačicu. Ma to je bilo prelijepo - ispričala je za Dubrovački dnevnik jedna od putnica.
Dodala je i da se nitko od putnika nije žalio zbog toga. Dapače, kaže da su svi bili sretni.
Eh kada bi ovakvih lijepih priča bilo puno više, gdje bi nam bio kraj. Ovo je fantastično djelo čovjeka. Mali potez, veliko djelo. Pa naravno da se pošteni i dobronamjerni ljudi nemaju zbog čega žaliti. Ali, vjerujte da se uvjek nagdje nađe neki zadrti lik koji kuha u sebi od bijesa što se nepotrebno vozika, ali takav ne smije niti ztucnuti jer bi se osramotio i pokazao svoju narav i svoju ljudskost. Nema toga tko bi se usudio sankcionirati ovako ljudsko biće bez obzira da li je žena ili muškarac, jer bi se javnost digla na noge i stavila u zaštitu dobrog čovjeka, a istodobno bi doživjeli sramotu i prijezir javnosti. Prema tome, svako dobro djelo čovjeka nema cijenu i ne mora se bojati što će mu šef reći i da li će biti sankcija. Ovo djelo je puno važnije za ljudski rod od kašnjenja autobusa od nekoliko minuta. Postupak vozačice je za pohvalu.