Premda je bio nominiran u tri kategorije, Marku Perkoviću Thompsonu glazbena struka nije dodijelila nijedan Porin, što je izazvalo pravu poplavu reakcija i ogorčenih komentara. Sudeći prema „glasu naroda“ na društvenim mrežama, Porin za najbolju pjesmu godine trebala je osvojiti megapopularna „Ako ne znaš šta je bilo“, koja je u kratko vrijeme prirasla srcu brojnim ljubiteljima glazbe, a u međuvremenu je postala i neslužbena himna hrvatske rukometne reprezentacije. Dodatni argument za to stajalište svakako je i neviđena jagma za ulaznicama za Thompsonov koncert na zagrebačkom Hipodromu, koji je rasprodan u rekordnom roku pa se planira i drugi koncert. Nevjerojatno – prodaš više od 200 tisuća ulaznica, a onda shvatiš da to nije dovoljno! Postoji li itko u Hrvatskoj (i šire) tko na koncert može privući toliko publike? Vjerojatno ne postoji. Stoga je i razumljivo nezadovoljstvo svih onih koji smatraju da je na 32. Porinu Thompsonu učinjena nepravda. Kao što je razumljiva sumnja da je ta nepravda učinjena svjesno. Neki kažu zbog zavisti, a neki su uvjereni da su odluci glazbene struke kumovali i politički razlozi, što će reći da je skandalozna politizacija Thompsonove nominacije urodila plodom.
No, ostavimo sumnje po strani, jer nema valjda nijednog glazbenog festivala i nijedne dodjele glazbenih nagrada za koje se ne vežu glasine o namještanju. Nevolja je u tome što žrtve zakulisnih igara, stvarnih ili lažnih, postaju i oni posve nedužni, oni koji to ničim nisu zaslužili. Tako je ovaj put ispalo da pjesma „Rim tim tagi dim“ nije zaslužila Porin za najbolju pjesmu godine, a svi znamo da je riječ o svjetskom hitu koji je trebao osvojiti glavnu nagradu na Eurosongu. I svi znamo da su Baby Lasagna i taj hit učinili za promidžbu Hrvatske više nego valjda sve naše turističke zajednice zajedno. I da su ponosnom učinili cijelu naciju. Pa ako baš hoćete, može li ijedan nacionalni puritanac, da ne kažem „veliki Hrvat“, pronaći ijednu dlaku u hrvatstvu Marka Purišića? Može li itko reći da dalmatinski Marko više voli Hrvatsku i svoj narod od istarskoga Marka? Nacionalna (ne)osviještenost nije i ne smije biti kriterij za glazbenu nagradu, kao što to ne smije biti ni nečija politička orijentacija, no činjenica je da ti neglazbeni „kriteriji“ opterećuju „moralnu čistoću“ ovogodišnjega Porina. Dakako, zaslugom ljudi izvan Porina, kojima su politizacija i politička podobnost važniji od glazbe.
Je li, dakle, struka pogriješila kad je Porin za pjesmu godine dodijelila Purišiću, a ne Thompsonu i Ninčeviću? O ukusima se ne raspravlja, ali teško je zamisliti da bi ijedna pjesma mogla dobiti više glasova struke od „Rim tim tagi dim“. Je li pak Thompson – uzimajući u obzir golemu popularnost pjesme „Ako ne znaš šta je bilo“ – trebao dobiti nagradu u nekoj drugoj kategoriji? Odnosno, ako je već imao prejaku konkurenciju u kategoriji za hit godine, zašto nije dobio Porin u kategoriji za najbolju vokalnu suradnju? Ili barem u kategoriji za najbolji video broj? Točne odgovore na ta pitanja nitko nema, no bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je uopće glasova dobio u svakoj od triju kategorija. I koliko su glasova dobile pobjedničke pjesme. Tek tada moglo bi se objektivnije zaključivati o tome kako većinski diše glazbena struka, koliko je uopće zainteresirana za sudjelovanje u glasanju, koliko je izbor bio neizvjestan itd.
Thompson i Hrvatske ruže zasigurno nisu tužni. Ostali su bez nagrade, ali porinovska prašina donijela im je puno više nego što bi to ikad mogli prelijepi kipić Ivice Propadala i priznanje struke. Vidjet će se to već na zagrebačkom Hipodromu.
FOTO Pogledajte tko je sve stigao na 32. dodjelu Porina
Otvori KEKS Pay
Voli li Hrvatsku više dalmatinski ili istarski Ostojić?