Unatoč tomu što se znalo i prije da Rusija neće prihvatiti vojnike iz europskih zemalja na teritoriju Ukrajine, europski čelnicu sjeli su za stol i dogovorili upravo to. U Parizu se na sastanku tzv. koalicije voljnih dogodio prekid jedne stare navike. Europa je prvi put ozbiljno razgovarala o miru u Ukrajini a da se na početku ne pita hoće li se to svidjeti Moskvi. I to je napravila izvan formalnog okvira samog EU, kao zajednički prostor.
To nije detalj. To je pomak koji mijenja cijeli okvir. Godinama je europska sigurnosna politika funkcionirala defenzivno. Prvo se gledalo što Rusija neće prihvatiti, a tek onda što bi imalo smisla. Ruski "njet" bio je filter kroz koji ništa nije smjelo proći. Takav pristup bio je u javnom diskursu pretočen u prihvatljive tonove, kao to su oprez, odgovornost, stabilnost. U stvarnosti je proizvodio suprotno: mir bez trajanja i sigurnost bez jamstava. Ukrajina je upravo posljedica tog modela, a ne iznimka.
Rusko "njet" možda nije prepreka, ali možda rusko buuuum po Parizu i Londonu bude nekakva prepreka.