Eksplozija hidrogenske bombe Castle Bravo 1. ožujka 1954. godine na atolu Bikini u sklopu operacije Castle, ostaje zabilježena kao najsnažnija nuklearna detonacija koju su Sjedinjene Američke Države ikada izvele. No, ova demonstracija sile imala je katastrofalne i dalekosežne posljedice, pretvorivši se u jednu od najgorih nuklearnih kontaminacija u povijesti. Umjesto planiranih 6 megatona, Castle Bravo je oslobodio nevjerojatnih 15 megatona TNT-a, 2.5 puta više od predviđenog, a tisuću puta jače od bombe bačene na Hirošimu. Glavni uzrok ove ogromne razlike u snazi bila je pogrešna procjena znanstvenika iz Nacionalnog laboratorija Los Alamos. Oni su pretpostavili da će samo izotop litij-6 u litij-deuteridu, korištenom kao gorivo, biti reaktivan, dok su litij-7, koji je činio 60% goriva, smatrali inertnim. Pokazalo se da litij-7, pod utjecajem energetskih neutrona, ne samo da apsorbira neutron, već prolazi kroz nuklearnu fisiju, oslobađajući alfa česticu, tricij i još jedan neutron. Ova neočekivana reakcija rezultirala je znatno većom proizvodnjom tricija, koji je, fuzijom s deuterijem, stvorio dodatni neutron. Ovaj lanac događaja doveo je do znatno većeg neutronskog toka, pojačane fisije uranskog omotača i, posljedično, eksplozije daleko veće snage.
Eksplozija je stvorila vatrenu kuglu promjera gotovo 7.2 kilometra, vidljivu čak i s atola Kwajalein, udaljenog preko 400 kilometara. Krater koji je ostao iza eksplozije bio je promjera 2000 metara i dubine 76 metara. Međutim, najrazornije posljedice nisu bile vidljive odmah. Radioaktivne čestice, uglavnom usitnjeni koralji s površine, nošene vjetrom, raspršile su se na ogromnom području.
Najgore su prošli stanovnici atola Rongelap i Utirik, koji su bili izloženi teškoj radioaktivnoj kontaminaciji. Evakuirani su tek tri dana kasnije, pretrpjevši akutnu radijacijsku bolest. Kontaminacija se proširila i na japanski ribarski brod "Daigo Fukuryū Maru" ("Lucky Dragon No. 5"), čija je posada također doživjela teške posljedice radijacije, uključujući i smrt jednog člana posade. Radioaktivni oblak kontaminirao je područje od preko 18.000 kvadratnih kilometara Tihog oceana, a tragovi radijacije pronađeni su čak u Australiji, Indiji, Japanu, SAD-u i dijelovima Europe.
Dugoročne posljedice kontaminacije bile su razorne za stanovništvo Maršalovih otoka. Studije su pokazale povećanu pojavu raka štitnjače i leukemije, kao i brojne druge zdravstvene probleme. Žene su rađale djecu s deformitetima. Projekt 4.1, pokrenut od strane američke vlade, pratio je zdravstveno stanje pogođenih stanovnika, ali je bio kritiziran zbog nedostatka informiranog pristanka i transparentnosti.
Incident s brodom "Lucky Dragon" izazvao je međunarodni skandal i ponovno potaknuo zabrinutost Japanaca zbog radijacije, posebice jer su japanski građani ponovno bili pogođeni američkim nuklearnim oružjem. Događaj je prozvan "drugom Hirošimom". Diplomatski odnosi između Japana i SAD-a bili su ozbiljno narušeni, a vlade su na kraju postigle politički dogovor, pri čemu je Japan primio 15.3 milijuna dolara odštete (oko 132 milijuna € danas).
Castle Bravo je potaknuo globalni pokret protiv nuklearnog testiranja u atmosferi, što je u konačnici dovelo do potpisivanja Ugovora o djelomičnoj zabrani nuklearnih pokusa 1963. godine (Limited Test Ban Treaty). Ovaj ugovor zabranio je nuklearne pokuse u atmosferi, svemiru i pod vodom.
Castle Bravo ostaje mračno poglavlje u povijesti nuklearnog oružja, podsjetnik na razorne posljedice nekontrolirane moći i pogrešnih procjena. Iako je SAD nastavio s nuklearnim testiranjima, uglavnom podzemnim, incident je nepovratno promijenio percepciju nuklearnog oružja i potaknuo globalnu svijest o opasnostima radijacije. Atomic Heritage Foundation nastavlja prikupljati i objavljivati informacije o ovom događaju.
FOTO Ove biljke su čudo: Nakon što ih jednom posadite u vrtu, plodove ćete ubirati godinama
Otvori KEKS Pay
Castel Bravo je prva litijumska bomba te nije bilo nikakvih iskustava u toj oblasti