Zabrinutost zapadnih dužnosnika raste zbog potencijalnog američkog povlačenja s europskog kontinenta – scenarija koji se nekad činio nezamislivim, a sada postaje zastrašujuće moguć – što bi moglo rezultirati "prazninom u odvraćanju" za NATO. Ključni problem leži u činjenici da Rusija posjeduje značajan arsenal taktičkog nuklearnog oružja i već je nagovijestila njegovu moguću upotrebu u Ukrajini i šire. Lukasz Kulesa iz Kraljevskog instituta za obrambene studije (RUSI) za britanski Telegraph ističe dilemu: "Kako odgovoriti na eventualni ruski napad taktičkim nuklearnim oružjem ili prijetnju ograničenim napadom? Zabrinjavajući scenarij je onaj u kojem ruski napad na NATO ostvaruje strateške prednosti ili dovodi do poraza Saveza. U takvoj situaciji, bismo li uzvratili strateškim nuklearnim oružjem – riskirajući rusku eskalaciju? Bismo li prihvatili poraz? Bismo li nastavili konvencionalnu borbu uz rizik daljnjih nuklearnih napada? Ili bismo trebali razviti vlastite taktičke nuklearne kapacitete za odgovor?"
Ugled britanske inženjerske izvrsnosti dugo su činili bombarder Avro Vulcan omiljenim na britanskim aeromitinzima. Skrivao je mračnu stvarnost svoje prave misije tijekom Hladnog rata. Zadatak Vulcana bio je bacanje nuklearnih bombi u slučaju rata između NATO-a i Sovjetskog Saveza – čin koji bi vjerojatno označio početak globalne katastrofe. Početkom 1990-ih, kada su popuštale napetosti s Rusijom, Velika Britanija postupno je povukla te avione iz uporabe, oslanjajući se na arsenal moćnih strateških bojevih glava smještenih na podmornicama. No sada, dok diplomacija Donalda Trumpa s Rusijom izaziva potrese diljem Europe, Britanija i njezini saveznici možda će morati razviti modernu "V-silu" za nošenje taktičkog nuklearnog oružja. Friedrich Merz, vođa njemačke CDU stranke i glavni favorit za sljedećeg kancelara u nedjeljnim izborima, jasno je upozorio na nadolazeće rizike u TV intervjuu u petak. "Moramo započeti razgovore s Britancima i Francuzima – dvjema europskim nuklearnim silama – o tome može li nuklearno dijeljenje ili barem nuklearna sigurnost od strane Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske vrijediti i za nas", rekao je.
Ne postoji precizna definicija što se smatra taktičkim oružjem, ali većina stručnjaka nuklearne bombe dijeli na strateške i nestrateške. Strateško oružje odnosi se na dugometne, iznimno moćne bojeve glave koje bi se lansirale u orbitu u scenariju apokaliptičnog sukoba. Velika Britanija posjeduje Trident nuklearne projektile koji su stalno raspoređeni na podmornicama Kraljevske mornarice. Oni bi mogli biti upotrijebljeni za napad na Rusiju s razornom snagom dovoljnog da uništi čitave gradove. Jedan interkontinentalni projektil Trident može nositi do četiri bojeve glave snage 100 kilotona – svaka gotovo sedam puta jača od bombe bačene na Hirošimu 1945. godine. (Sama bomba na Hirošimu uništila je 70% zgrada, ubila oko 70.000 ljudi trenutačno i uzrokovala smrt desetaka tisuća drugih od opeklina, ozljeda i radijacije.) S druge strane, nestrateške bojeve glave su manje snažne i ne uzrokuju široko rasprostranjenu radioaktivnu kontaminaciju. Njihova jačina može biti i samo 10 kilotona.
Iako nikad nije upotrijebljeno u ratnim sukobima, taktičko nuklearno oružje dizajnirano je za neutralizaciju ključnih vojnih meta – poput baza, letjelica ili većih grupacija vojnika i oklopnih vozila. Otud i naziv "taktičko" ili "bojno". Za razliku od strateških bojevih glava, ovo oružje pruža alternativni oblik odvraćanja. Umjesto da Ujedinjenom Kraljevstvu omogući zadavanje konačnog udarca u skladu s doktrinom uzajamnog uništenja, taktičke bojeve glave bi ugrozile ruske snage na terenu, čineći potencijalnu invaziju manje izglednom. Procjenjuje se da Rusija posjeduje između 1.000 i 2.000 taktičkih bojevih glava. Velika Britanija je nekoć imala vlastiti arsenal, koji se mogao lansirati s podmornica ili zrakoplova RAF-a, no danas ga više ne posjeduje. SAD i dalje održava nuklearne zalihe u Europi, primarno u obliku B61 bombi za zračno izbacivanje. Prema Federaciji američkih znanstvenika, oko 100 takvih bombi navodno je skladišteno u zračnim bazama u Njemačkoj, Italiji i Turskoj.
Međutim, u zapadnim prijestolnicama raste zabrinutost da bi ove bojeve glave mogle biti povučene ako dođe do sporazuma između Putina i Trumpa – što bi dodatno potaknulo Veliku Britaniju i Francusku na razvoj vlastitih kapaciteta. Jedna od opcija je da Velika Britanija razvije zračno lansirane nuklearne krstareće projektile, kompatibilne s avionima poput Typhoona ili F-35. Time bi Europa stekla vjerodostojan odgovor na ruske taktičke nuklearne sposobnosti. Postoji i koncept "Atlantske nuklearne sile", ova ideja iz šezdesetih godina prošlog stoljeća predlaže da europske članice NATO-a sudjeluju u financiranju proširenja britanskog nuklearnog arsenala. Ovakav pristup bi raspodijelio financijski teret, dok bi zauzvrat Ujedinjeno Kraljevstvo koordiniralo svoje nuklearne strategije s NATO-om. Međutim, implementacija novog nuklearnog programa nosi sa sobom ogromne troškove i političke izazove.
>>> FOTO Putin ima 14 jasnih meta: Kada bi doista posegnula za nuklearnim oružjem, Rusija bi prvo gađala ove lokacije
Otvori KEKS Pay
Psihijatrija.