Jedan od najboljih i najuzbudljivijih dokumenata zagrebačkoga studentskog štrajka 1971. godine dokumentarni je film Branka Ivande “Poezija i revolucija”, koji je premijerno predstavljen tek 2001. godine, u koprodukciji Filmskog autorskog studija (FAS) i zagrebačke udruge Factum. Nastao je na temelju materijala koje je tijekom štrajka snimila grupa studenata predvođena Ivandom i Zoranom Tadićem, a koji su bili bunkerirani punih 25 godina!
>>>>> Dokumentarni film možete gledati putem naše Facebook stranice.
– Sjećam se dobro kako je počeo štrajk, ali i toga da je televizija zabranila bilo kakvo snimanje studentske pobune. Ja sam baš bio na kraju studija i smatrao sam da se radi o događaju koji se mora snimiti. Uostalom, vidjeli smo snimke praških i pariških studenata 1968. godine, zašto da mi sada budemo pasivni? Odmah sam nazvao Tadića i rekao mu: “Stari, hajdemo snimati.” Jednu kameru dobili smo od pokojnog producenta Krunoslava Hajdlera, a drugu nam je posudio naš profesor Ante Babaja s Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Filmsku vrpcu tajno nam je, ispod pulta, dao TV urednik Angel Miladinov. Podijelili smo se u dvije studentske ekipe, primjerice jedan dan ja bih proveo na Ekonomskom, a Zoran na Pravnom fakultetu... Bio je to veliki kreativni zanos, studenti su bili u ekscitiranom stanju. Kada je na samom kraju štrajka televizija dopustila da njihovi reporteri dođu na fakultete, studenti su povikali: “Aaa, ne, već nas snima Ivandina ekipa!” – prisjetio se redatelj, u čijem je timu producent Nenad Puhovski tada bio zadužen za snimanje tona.
– Bilo je to vrijeme kada smo i inače na Akademiji sve radili sami, a ja sam bio jedan od nekolicine koji su znali snimati ton. Osim toga, nakon propasti ‘68., zanimalo me što će biti s ovim prosvjedima. Studentskim vođama godilo je da se snima takav film, a opća atmosfera na fakultetima i u studentskim domovima išla nam je u prilog. Jedini su problemi nastali kada se održavao sastanak u Gradskom komitetu SK u Mesničkoj, jer nas nisu puštali unutra – prisjetio se Puhovski, koji se nakon osamostaljenja Hrvatske angažirao oko pronalaska snimki i kao producent pomogao da se dovrši film.
– Kad je štrajk završio, uz užasno razočaranje studentskog vodstva, policija nam je oduzela sve materijale, ali vratili su ih nakon dva dana, vjerujem na temelju naređenja Savke Dabčević-Kučar. Međutim, kasnije su nam opet sve oduzeli! Naše snimke u beogradskom Zastava filmu prebacili su na 35-milimetarsku vrpcu i koristili na suđenju Draženu Budiši, Ivanu Zvonimiru Čičku i drugima. Kasnije smo vidjeli da je u tom materijalu bilo i falsifikata, primjerice na snimci jedne osobe mogao se čuti tuđi glas. Dva sata naših snimki nestalo je, ali jako puno je ostalo i od toga smo, zahvaljujući sjajnom montažeru Alfredu Kolombu, napravili jednosatni dokumentarac – objasnio nam je redatelj Ivanda.
Doći do snimki koje su bile pod embargom, prisjetio se Puhovski, bio je mukotrpan proces u kojem su sudjelovali Hrvatska kinoteka, policija, sud i cijeli niz pojedinaca, od Žarka Puhovskog do odvjetnice Jadranke Sloković. Ivandi se ideja da napokon završi film jako svidjela, ali Tadić više nije bio zainteresiran.
– Premda su moji politički stavovi u velikoj mjeri drukčiji od sudionika tih događaja, bilo je to izuzetno uzbudljivo snimanje iz kojeg smo, barem se nadam, uspjeli napraviti vrlo zanimljiv film – zaključio je Puhovski, koji je s pokojnim Hajdlerom podijelio producentsku ulogu. Redatelj “Poezije i revolucije” Branko Ivanda duhovito je pak dometnuo da ga danas više zanima poezija, a manje revolucija.
Ove godine navršava se 50 godina od sloma Hrvatskog proljeća, reformskog pokreta koji je uzdrmao dotadašnji politički i gospodarski ustroj Jugoslavije te navijestio stvaranje samostalne Hrvatske. Riječ je o masovnom narodnom pokretu koji se počeo razvijati u drugoj polovici 1960-ih godina na poticaj reformskog vodstva Saveza komunista Hrvatske, a u kojem se tražilo ravnopravan položaj Hrvatske i Hrvata u jugoslavenskoj federaciji.
U užem smislu pokret je trajao od Desete sjednice Centralnog komiteta SKH u siječnju 1970. pa sve do sloma na sjednici Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije održanoj u Karađorđevu od 1. do 2. prosinca 1971. godine. Nakon te sjednice, nazvane „sječom Hrvatske“, nastupilo je razdoblje „hrvatske šutnje“ koje će trajati sve do potkraj 1980-ih kad se rađa novi demokratski pokret koji će dovesti do hrvatskoga državnog osamostaljenja.
Specijalni magazin i okrugli stol
Tome važnom razdoblju suvremene hrvatske povijesti Večernji list posvećuje specijalni magazin na 156 stranica, koji na se na kioscima pojavio danas u nedjelju, 7. veljače.
Održali smo i okrugli stol u televizijskom studiju Večernjeg lista na kojem su sudjelovali Ivan Zvonimir Čičak, istaknuti proljećar i jedan od vođa studentskoga pokreta, te trojica povjesničara: Željko Krušelj sa Sveučilišta Sjever, Josip Mihaljević iz Hrvatskog instituta za povijest i Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Pa je li moguće da se na hrvatskom portalu ,u samostalnoj Hrvatskoj, 50 godina nakon Hrvatskog proljeća ne smije napisati kako je hrvatski jezik u tim olovnim vremenima bio na udaru srpskog jezika ? Pa zašto ste mi izbrisali komentar ?