Ni naprasno ukidanje željezničkih linija, ni sramotna nestašica vode baš toga dana, ništa nije zaustavilo bujice ljudi koji su prevalili i stotine kilometara pješice kako bi 1. studenoga stigli u Novi Sad, epicentar dirljivoga komemorativnog skupa kojim je obilježena prva godišnjica tragedije u kojoj je 16 ljudi izgubilo život nakon pada nadstrešnice na željezničkom kolodvoru. Šesnaest minuta tišine u spomen na žrtve glasno je odjeknulo, puno dalje od ulica ovoga grada. Studenti su pokrenuli bujicu koja sada nosi sve pred sobom: i ono što dolazi s lijeve strane političke scene, i ono što se nalazi s desne strane, i apolitične građane, i zbunjene i dezorijentirane, odlomili su ogroman dio glasačkog tijela SNS-a, no studentsko buđenje nije stiglo niotkuda, nije se dogodilo ni iz čega.
Samo najobičnije mlaćenje prazne slame!