Primjer prvi: Ona živi u malom mjestu. I njih dvojica žive u malom mjestu. Uz to su i policajci. Ona ih je prijavila za silovanje. I od tog trenutka život joj se pretvorio u pakao. Policajci su jedno vrijeme bili u istražnom zatvoru, a kako je riječ o malom mjestu, svi su znali zbog čega i tko ih je prijavio. Pa su žrtvu napadali na ulici. I vrijeđali. A onda je policajcima ukinut istražni zatvor. O čemu žrtva nije obaviještena. Ona se zbog toga osjećala nesigurno. Da stvar bude gora, jedan od policajaca odmah po izlasku iz istražnog zatvora ponovo je uhićen zbog sumnje da je distribuirao dječju pornografiju. Kako to obično biva, doznale su se i još neke stvari. Poput toga da je protiv jednog od policajca ranije pokrenuto više disciplinskih postupaka zbog nasilja u obitelji i remećenja javnog reda i mira. MUP ga je novčano kažnjavao i izricao mu disciplinske mjere uvjetnog prestanka državne službe. Ali je i dalje radio u MUP-u. Što se tiče drugog policajaca, i on je više puta kažnjavan zbog konzumiranja alkohola, a 2019. bio je optužen i za prijetnju. MUP ih je obojicu smatrao problematičnim policajcima koji su više puta disciplinski kažnjavani. No usprkos svim tim postupcima i dalje su radili u MUP-u. Do prijave za silovanje. To je konačno bilo previše i za, u ovom slučaju, tolerantnu politiku MUP-a prema (ne)djelima vlastitih zaposlenika koji bi valjda ipak prije svega trebali biti policajci, a ne kriminalci.
U patrijarhatu kriva je – žrtva: Tek 10% optuženih za nasilje osude na bezuvjetne kazne

Osim strukturalnog nasilja, iza kojeg stoji moć, imate performativno nasilje, kada se nasilje snima, a svrha je da se ta snimka objavi. To su vam svi oni primjeri o kojima svjedočimo u zadnje vrijeme, a u kojem su akteri uglavnom mladi, koji te snimke, oni ili netko drugi, zatim objave javno, uglavnom na internetu
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Da se razumijemo: ja sam protiv svakog, ali baš svakog nasilja. Ali ovdje se mjeri dvostrukim mjerilima: kada muž premlatio ženu, onda je to katastrofa epskih razmjera i tipično muško ponašanje, ali kada baba premlati muža, onda je to OK jer on nije ništa drugo ni zaslužio. A vjerujte mi: nasilje žena prema muškarcima je daleko rasprostranjenije no što se želi priznati ili o tome pisati. Jer ne spada u trenutno vladajuću sliku svijeta. Kao i kod rasnih pitanja: svi bijelci su po definiciji rasisti dok su crnci po definiciji uvijek žrtve.