Prema popisu stanovništva s početka ovog stoljeća, u jednom mjestašcu na samom jugoistoku Međimurja, smještenom odmah uz granicu s Mađarskom, živjele su 2001. točno 3333 duše. Svi oni koji su se koji put zatekli na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, promatrajući ekrane na kojima se svako malo "osvježavaju" vozni redovi vlakova koji onuda prolaze, zasigurno su morali primijetiti kako dosta linija Hrvatske željeznice završava upravo u tom naselju. U Kotoribi. Nema podataka o tome koliko je ljudi ondje prebivalo prije 165 godina, ali zato ima o svjedočanstvima tamošnjih žitelja koji su, kako se da iščitati u nekim povijesnim dokumentacijama, tvrdili da su te 1860. vidjeli "ognjenog zmaja". Mnoge će iznenaditi podatak kako je upravo u Kotoribi te godine otvoren prvi željeznički kolodvor u našoj državi, čime je to mjesto, a njegovi stanovnici se time i danas diče, postalo kolijevka željeznice u Hrvatskoj. Zagreb će svoj kolodvor dobiti tek dvije godine kasnije.