Slovenija se riješila tereta. Većinom glasova u parlamentu u Ljubljani usvojene su izmjene zakona prema kojima većina trgovina u toj državi nedjeljom i praznicima neće raditi. Vrata kupcima moći će u te dane u mjesecu otvoriti samo male trgovine do 200 kvadrata na benzinskim postajama, graničnim prijelazima, u zračnim lukama, na željezničkim i autobusnim postajama i u bolnicama, te male trgovine u selima i kvartovski dućani u gradovima u kojima nedjeljom neće morati raditi prodavači nego – šefovi.
Nek’ si gazda radi ako želi... Može eventualno računati na pomoć umirovljenika ili studenata na ugovor, da si nešto zarade sa strane.
Susjedi su podijeljeni oko toga treba li se u šoping (i) nedjeljom, a ni kod nas, hvala Bogu, nema suglasja. No sjetili smo se jedne hrvatske općine u kojoj su se potkraj 2018. baš svi trgovci dogovorili da od 1. siječnja 2019. nedjeljom neće raditi. Znači, bili su Slovenci prije Slovenaca. Uputili smo se u slikoviti Martijanec u Varaždinskoj županiji kako bismo provjerili kako taj sporazum doista funkcionira nakon gotovo dvije godine primjene. Možda bi, pomislili smo dobronamjerno, vozeći se prema Martijancu, našoj Vladi u pripremi zakonskog rješenja dobro došlo da vidi kako narod diše na terenu. Kad ono, raspašoj. Trgovci u toj općini u međuvremenu su se podijelili pa ih dio nedjeljom radi, a dio ne! Uspjela ih je razjediniti korona.
– Ispočetka je sve super funkcioniralo, nitko nije radio. A onda je došao taj “lockdown” i razne mjere. No većina ih i dalje ne radi jer im je ovako bolje. Od sedam trgovina na području općine, samo dvije rade. Ljudi su se navikli, zadovoljni su. Ispostavilo se da su trgovci imali veće troškove rada nedjeljom nego što su uprihodili. Imaju uglavnom stalne kupce koji ono što su kupovali nedjeljom, sad kupe subotom – kaže nam načelnik Dražen Levak, inače pravnik po struci, koji je potkraj 2018. okupio sve trgovce i predložio sporazum o neradnim nedjeljama i praznicima.
– Okupio sam ih i sve smo dogovorom riješili. Ispočetka su se neki nećkali, ali su ipak pristali na dogovor. Prvo smo potpisali sporazum na jednu godinu, pa onda na još jednu i sve je išlo po planu do koronavirusa i epidemioloških mjera. Tad su se podijelili – kaže Levak.
Na sve se čovjek privikne
Jedna od trgovina u Martijancu koja je stala na stranu prodavačica koje nedjeljom žele biti sa svojim obiteljima ona je pod nazivom “Štef”.
– Ne delamo nedjeljom i amen! Ljudi su to prihvatili prije dvije godine, kad nas je načelnik okupio, i ne mislimo mijenjati radno vrijeme. Na početku je bilo standardnih reakcija, znate kako je to kad se uvodi nešto novo. “Pa zakaj sad ne delate?”, “Pa kam ćemo po kruh?”, pa ovo, pa ono. Ali i ti koji su malo negodovali su se naučili. Nas nekoliko trgovaca smo se dogovorili da i nakon “lockdowna” ne radimo nedjeljom – govori nam Nikola Tenčić, koji je s bratom Juricom preuzeo trgovački obrt od pokojnog oca Stjepana.
Otud i ime trgovine koja na tom mjestu radi već pedesetak godina. U obrtu je petero zaposlenih.
– Žene su zaslužile da budu doma sa svojim obiteljima. Financijski nam te nedjelje ne znače puno, jedan mjesec se zaradi manje, drugi više, ovisi o sezoni, a ne o tome je li nedjelja neradna ili ne. Sad malo više potegnemo subotom i to je to – pojašnjava Nikola.
On i brat imaju još dvije trgovine, u Sigecu Ludbreškom i Strugi u susjednoj općini, koje također ne rade iako nisu obuhvaćene sporazumom potpisanim u Općini Martijanec u prosincu 2018. Složna braća odlučila su da odluka vrijedi za cijeli obrt, bez obzira na to kako su teritorijalno trgovine razmještene. Ondje smo u kupnji zatekli mještanku Martijanca Nevenku Navoj.
– Jeste li se priviknuli na nošenje maske – pitamo je.
– Pa jesam, na sve se čovjek privikne – veli. I na zatvorene trgovine nedjeljom?
– Pitajte prodavačice što misle. Ako se dobro plati rad nedjeljom, možda netko želi raditi. A kaj se tiče nas kupaca, svatko si može kupiti što želi u subotu. Ja u trgovinu idem dvaput tjedno. Dolazim utorkom i petkom, kupim tada sve što mi treba i to je to. Kruh mi drži pola tjedna – kaže Nevenka koja živi sama. U mirovini je i, začudo, zadovoljna je čak i iznosom mirovine. Stvarno je neobičan taj Martijanec...
– Imam doma kokice i povrtnjak, sadim si krumpir i grah, pa imam zalihu za cijelu godinu. Zimnicu si pripremim i ne moram je kupovati... – otkriva svoj recept kako preživjeti od penzije do penzije. Da, tako se već može, kokoši, vrt... Luksuz. U susjednom selu Sudovčini, koja također pripada općini Martijanec, radi trgovina “Mihaela” koju vodi Draženka Jurić. Ni ondje ne rade nedjeljom i ne žale se. Nije sve u novcu, kažu.
– Na žalost, podijelili smo se mi trgovci među sobom. Neki su počeli delati, a neki ne. Meni je ovako bolje. Prodavačice koje rade nedjeljom morale bi imati jedan dan u tjednu slobodan, pa bih onda trebala imati još jednoga radnika koji bi je taj dan mijenjao. Osim toga, ljudi su se priviknuli na neradne nedjelje i subotama nam se promet nešto povećao – pojašnjava svoju poslovnu filozofiju D. Jurić. Svjesna je, dodaje, da će ljudi nedjeljom, ako već žele ići u šoping, potegnuti do velikih trgovačkih centara koji svi rade. Nedjeljom se šoping-groznica ionako seli u gradove.
– Samo će se prepelati pokraj naše trgovine, bila ona otvorena ili ne. Ovako su radnice doma, sa svojim obiteljima, i mogu si isplanirati izlete i druženja. Najbolje rješenje za sve u ovoj našoj državi je da se sve trgovine nedjeljom zatvore, kako su to sad riješili Slovenci.
Sve kupiš u subotu
Ljudi se, po mojem mišljenju, ne bi previše bunili jer smo vidjeli kako su reagirali kad je bila korona i kad se nije radilo nedjeljom, a radnim danima do 17. Organizirali su se tako da su subotom do 17 sati kupili sve što im treba. Ljudi bi si lijepo odredili dan kad će ići u kupnju, a nedjelju bi prekrižili. Sad dok neki imaju slobodno, drugi moraju delati. Nije fer jer trgovina nije tako važna djelatnost kao medicina ili policija – smatra. Sad je tako kako je. Neki mogu raditi i od 0 do 24.
– Drugo su trgovine u bolnicama i na benzinskim postajama, no ni među njima nema pravice. I sami sigurno vidite da su na benzinskim stanicama počeli prodavati čak i kruh, mlijeko i ulje. Pa toga nikad nije bilo! – ogorčena je vlasnica trgovine. Ni mladić koji je ispred “Mihaele” parkirao plavi kombi s natpisom “Soboslikarski obrt” nije za rad nedjeljom.
– Prifčili smo se i ne trebaju opće delati. Zato se zove nedjelja jer se ne dela – dobacio je, noseći sendviče i jogurte u rukama mladi majstor iz Vrbanovca, jednog od deset sela u općini. Nema vremena za fotkanje, kolege su gladni, a gablec traje samo pola sata. Uz već spomenuta naselja, tu su još i Čičkovina, Gornji Martijanec, Hrastovljan, Križovljan, Madaraševac, Rivalno i Slanje. I mještanin Sudovčine Stjepan Talan u taboru je onih koji misle da nedjeljom trgovine ne trebaju raditi.
– Ne vidim razloge zašto bi morale raditi i nedjeljom. Kupiš u subotu što trebaš za nedjelju. Svatko želi imati mir u nedjelju i biti kod kuće s obitelji – smatra Stjepan. Vratimo se nakratko na kraj 2018. Sporazum o tome da se ne radi nedjeljom potpisali su vlasnici svih trgovina na području općine, što je prvi takav formalni dokument potpisan u Hrvatskoj. Potpisali su ga “Konzum”, “Trgonom”, “Kitro”, “San”, “Marica”, “Štef”, i “Mihaela”, trgovine u kojima je zaposleno dvadesetak prodavača. U međuvremenu je Trgonom zatvorio svoju poslovnicu, vjerojatno zbog neisplativosti.
Posjetili smo i jednu trgovinu koja nedjeljom radi.
– Radimo nedjeljom tri sata, od 8 do 11. Dolaze ljudi, kupuje se sve. Ne kupuje se nešto određeno, tipa kruh i mlijeko, nego i piće, salame. Sve. Ako je već otvoreno, kupci dolaze. Kolegica i ja izmjenjujemo se, svaka radi po dvije nedjelje mjesečno. Ne žalim se jer mi je ovdje dobro. Nekih većih razlika između radne i neradne nedjelje nema, osim što ne mogu na misu s djecom. Volimo ići u crkvu, pa kad mi je nedjelja radna, ne stignem. To je možda jedini minus. Ručak kuha mama, pa s time nema problema. Da moram i kuhati, bilo bi mi knap – kaže trgovkinja Sanja Kosec. Da se sve trgovine zatvore, ljudi bi se lako naviknuli, kao što se i na sve naviknu, dodaje.
– Kad je zbog korone Stožer skratio radno vrijeme, kolegica i ja smo se dogovorile da jedan dan od 8 do 17 radi ona, a drugi ja, pa smo se izmjenjivale. I sve je super funkcioniralo. Ljudi su sve što im treba pokupovali do 17 sati, promet je bio super. Znači da se može – napominje. No pitanje je onda kako će brojni građani koji nedjeljom vole pohoditi trgovačke centre popuniti slobodno vrijeme? Trgovački centri nedjeljama su puni, i ne služe samo za kupnju, već i za šetnju od trgovine do trgovine, razgledanje izloga i pijuckanje kave. Nekima je to postao pravi nedjeljni ritual, pogotovo zimi kad se ne može u park. U trgovačkom centru je toplo i sve je puno blještavila. No to je već druga tema.
Dvadesetak godina rasprava
U Hrvatskoj se o radu nedjeljom raspravlja dvadesetak godina. Ustavni sud rušio je odluke o zabrani uz obrazloženje da se ograničavaju prava i slobode poduzetnika koje se dovodi u neravnopravan položaj zbog nekih izuzetaka. Hoće li i u Sloveniji, koja je također predvidjela izuzetke poput malih trgovina do 200 kvadrata, zakon na sud, vidjet ćemo jer poslodavci još analiziraju učinke ovaj tjedan usvojenih izmjena zakona. No dobro je prisjetiti se i situacije s našim sjevernim susjedima.
Austrijanci su već davno izglasali da trgovine nedjeljom ne rade, no uz razne izuzetke i određeni broj nedjelja koje mogu biti radne. I Austrijanci dobrim dijelom žive od turizma. O sličnom modelu razmišlja se i u Hrvatskoj, samo što nije još preciziran broj. Pričekat ćemo rezultat licitacije između Vlade, poslodavaca i sindikata. A i Crkva ima o tome što reći. Uvede li se austrijski model, to se vjerojatno neće zvati zabrana rada nedjeljom, nego regulacija.
U Mađarskoj je 2015. izglasana zabrana rada nedjeljom jer je Viktor Orbán rekao da se ljudi taj jedan dan imaju pravo odmarati, iako su istraživanja pokazivala da svaki peti Mađar u šoping ide upravo nedjeljom. No nije prošla ni godina dana, a od zabrane se odustalo i zakon je povučen nakon što je Orbán shvatio da bi se mogao suočiti s bijesom naroda koji bi na referendumu sigurno s velikom većinom glasao protiv zabrane. Zanimljivo, u Mađarskoj su protiv zabrane rada nedjeljom, bojeći se vala otkaza i smanjivanja plaća, bili i neki – sindikati. Hajde, kod nas barem znamo na čijoj su oni strani.
Štef nije pokojan...ispravite