Nisam tražio tu ploču, ali se "zahaklala" za omot one koju sam povukao i iz odavno nekorištene zbirke ispala je kao iz nekog vremeplova; "Bistriji i tuplji čovek biva kad..." Jasno Šarlo akrobata, bend što je nekako označio početak mog ozbiljnog preslušavanja glazbe koja se može smatrati i muzikom. Već samo ime albuma kao da je katapultiran ne iz moje vinilne kolekcije, nego izravno iz budućnosti, premda je kreiran prije više od četiri desetljeća. Zamislio sam se na moment.
U ovom vremenu za razmišljanje i nema se više od toga. Hoće li ljudi budućnosti biti bistriji ili tuplji kad... Kao uvjerenom evolucionistu, odgovor bi mi na prvu bio da će neminovno biti bistriji, ali se onda retrospektivno uputim u spomenuta četiri desetljeća i mogu nelagodno primijetiti da je snaga zatupljivanja obrnuto proporcionalna mogućnostima koje su stavljanje pred nas da bismo bivali pametnijim. Jer sve je izgledalo i vodilo tome da jednostavno moramo biti pametniji, a sve je rezultiralo time da što su nam izgledi da bivamo bistriji bili veći, kao vrsta ispadali smo sve tuplji.