Dijete bi bilo rođeno, tako je govorio Charlie Kirk, odgovarajući na pitanje bi li podržao svoju desetogodišnju kćer da prekine trudnoću začetu silovanjem. Tema je to iz jedne debatne emisije emitirane točno godinu dana prije ubojstva koje je potvrdilo da je politička smrt u SAD-u češća pojava od slobode govora.
S izjavama istodobno omraženog i slavljenog Kirka nitko se na ovome svijetu ne mora slagati da bi taj isti Kirk zavrijedio život, ali to se počelo zaboravljati jednom kada je u debatnom metaverzumu trebalo odlučiti hoće li se napisati počivao u miru ili zapljeskati ubojici šarenim virtualnim ručicama. Tko onda, u demokratskom društvu, ima moć odlučivati o životu i smrti? Možda će doći kao razočaranje držačima margina i s jedne i s druge strane političkog spektra, ali istina je da na to nitko ne polaže pravo. Uvjeravamo li se da smijemo prekinuti nečiji život zbog razlika koje nas tako duboko dijele, vjerojatno smo odavno izgubili osjećaj da nešto u ovome svijetu možemo promijeniti nabolje. Jer potezanje okidača na krajnje desnog influencera u stvari je izgubljena bitka. Polarizirana trauma opsjeda američko društvo kao bolesno tijelo u redu za transplantaciju, a pitanje je hoće li odumrijeti prije nego što nađe odgovarajućeg donora. Kirk je postao novi mit političara u vrtlogu kulturalne traume. O njegovu ubojstvu moglo bi se raspravljati na ljudskoj razini, ali šteta bi bila kada se upravo na tom tragičnom činu ne bi gradila nova američka povijest. Psiholog Ervin Staub davno je iznio tvrdnju da masovno nasilje stvara traumu i za počinitelja zločina, ali u priči poput ove narativi se ne grade tek oko (navodno) sumanutog muškarca koji je zapucao i čovjeka koji je preminuo. Ubojica je ugravirao mistična slova pod parolom antifašizma, a pokojnik je praktički blaženik koji je živio časnije i od Carla Acutisa, sveca beatificiranog tek nekoliko dana prije vijesti koja je šokirala (a opet i nije toliko) Ameriku i svijet.
Pa očito su mnogi s lijevog spektra prigrlili ideju da oni odlučuju tko ima pravo, a tko nema pravo živjeti. Od abortusa, preko eto, ubojstva do eutanazije. Čak imate na BlueSky natjecanje koga će slijedećeg, na kraju je pobijedio Musk, kako mi se čini. Na početku je vodila Rowling... Toliko o toleranciji i miroljubivosti lijevog spektra.