Geopolitička karta ovog dijela Europe počela se crtati prije 30 godina u BiH, i to baš u ovo vrijeme, kad su hrvatske snage u operaciji Ljeto-95 zauzele Glamoč i Grahovo te došle iza leđa Kninu. Tih dana Bošnjaci su proživljavali najdramatičnije trenutke od početka rata. Srpska vojska kontrolirala je 70 posto teritorija BiH i upravo je bila počinila masovan pokolj u Srebrenici, a spremala se, zajedno s vojskom tada još žive Krajine, zauzeti i opkoljeni Bihać. U takvim okolnostima Alija Izetbegović, na nagovor Turske, moli za pomoć Franju Tuđmana te njih dvojica potpisuju Splitsku deklaraciju kojom se napokon uspostavlja hrvatsko-bošnjačka vojna suradnja. Zašto napokon? Pa zato što je Izetbegović više puta odbijao potpisati vojni savez s Hrvatima slijepo vjerujući da će protiv Srba intervenirati NATO. Ne znamo bi li Srebrenica bila spašena da je prije pristao na vojnu suradnju s Hrvatima, no činjenica je da je to spasilo Bihać. I ubrzo slomilo vojsku Ratka Mladića te prisililo Miloševića na mirovne pregovore koji će rezultirati Daytonskim sporazumom. Da je pomoć Hrvatske bila presudna, potvrdio je nedavno i Mehmet Ali Bayar, bivši savjetnik turskoga predsjednika Demirela, koji je rekao da je “Hrvatska bila ključna u spašavanju časti Europe”.
Meni "udruženi politički pothvat" zvuči nekako bolje nego "udruženi zločinački pothvat".