Jučer je u Zagrebu nakon duge i teške bolesti u 81. godini preminula Zdenka Korošec Hoffman, jedna od posljednjih živućih novinarki osnivačke redakcije Večernjeg lista, u kojem je provela gotovo cijelu novinarsku karijeru, od prvog broja do umirovljenja 1994. godine.
Novinarstvo je odabrala za životni poziv još u mladosti. Nakon diplome na Visokoj novinarskoj školi, 1956. godine posao nalazi u sarajevskom dnevnom listu Oslobođenje, a u rodni grad vratila se 1958. u redakciju Večernjeg vjesnika, koja je godinu poslije, nakon spajanja s Narodnim listom, postala osnivačkom redakcijom Večernjeg lista.
Prvih nekoliko godina pratila je gradska zbivanja, a od 1962. do 1964. godine i sve življu modnu industriju u tadašnjoj državi.
Nakon dvogodišnjeg liječenja, poslije teškog stradanja u požaru stambene zgrade u zagrebačkom Folnegovićevu naselju, novinarstvu se vratila 1966. godine. Zbog, kako su joj u šali govorili, velikog iskustva sa zdravstvenim sustavom, tada joj je dodijeljen sektor zdravstva i socijalne skrbi, u kojem doživljava punu afirmaciju. Niz godina bila je vodeći novinarski autoritet za zdravstvo ne samo u Hrvatskoj nego i na cjelokupnom prostoru bivše države.
Zapamćena je kao jedna od rijetkih novinarki koja je u tadašnjim okolnostima dvojbenih sloboda novinarske riječi, oštrim komentarima upozoravala na propuste u zdravstvenom sustavu. Vrhuncima svoje karijere smatrala je uspješnu borbu perom za ustroj odjela vrhunske medicine u Hrvatskoj, poput odjela kardijalne kirurgije u zagrebačkom KBC-u Zagreb (Rebro), izvještavanje o epidemiji velikih boginja koja je buknula na Kosovu 1972. godine te činjenicu da je bila prva novinarka u bivšoj državi koja je problematizirala AIDS kao bolest koja se događa i našem, a ne samo nekim dalekim, moralno upitno ustrojenim društvima.
Bila je prva novinarka koja je nazočila transplantaciji umjetnog srca, izvještavala je s niza najznačajnijih medicinskih događaja iz zemlje i inozemstva, bila je posebna gošća organizatora Prvog svjetskog kongresa o AIDS-u, autorica je prvog Zdravstvenog vodiča tiskanog na ovim prostorima, a njene tekstove prenijelo je nekoliko vodećih svjetskih tiskovina, od čega je najviše veselio prilog objavljen u japanskom Asahi Shimbunu, ponajviše zbog visine honorara koju su Japanci platili njenom Večernjaku.
Za svoj rad primila je niz priznanja u zemlji i inozemstvu.
