Oko 8 sati Bonačić nas je primio na Odjelu neurokirurgije splitske bolnice na Firulama. Glava mu je bila u zavojima, arkada zašivena, a nadlaktice natečene od blokiranja udaraca.
Bogami su krenuli
Ne znam koji je razlog napada. Sve se dogodilo u dvije-tri minute. Ništa nisu govorili, samo su udarali i tukli, pa se pokupili. Napali su me u ulazu zgrade. Susjed je ulazio sa mnom. Ušao sam i vidio dvojicu malo poviše, na stubama. Pomislio sam što oni tu rade. Kad su vidjeli da nisam sam, kao da su se nećkali, a onda sam čuo: "Hoćemo li?" I bogami, krenuli su, tukli su po meni kao da sam onaj kamen iz kojeg se vade prstaci. Nisu to bila dva dobra, nego dva loša protiv Miloša. Snažni su, jaki momci. Jednome sam skinuo kapu, teško se mogu sjetiti faca, uhvatio sam se u koštac s njima, ali kako su me već udarali po glavi, počelo mi se vrtjeti.
Eto, neka im je sad na duši. U trenutku sam osjetio borbu za goli život. I počeo sam vikati, zvati upomoć prepričao je Bonačić. Unatoč brutalnom napadu, Bonačić je poslao poruku egzekutorima. I dalje se ne bojim, samo želim raditi svoj posao. Nije mi jasno, nikome ništa ne dugujem, ne znam tko bi me želio ozlijediti. Mnogi su napad na njega povezali s Torcidom jer im je Bonačić, nakon upada navijača pred svlačionice, poručio da se ne igraju vatrom.
Krug sumnjivaca
Ne, ne vjerujem da iza napada stoji Torcida. Prije mi se čini da netko želi iskoristiti taj detalj. Ma, to je bio profesionalan napad, naručen. Tko zna tko stoji iza svega, možda oni koji su uzimali, a sada kada sam ja tu, ne mogu. Nikome nisam dužan, ne kamatarim... Imam neki krug sumnjivaca, ali o tome ću s policijom kaže Bonačić. Na trenutak je u mislima odlutao u budućnost.
Moram izvagati što i kako dalje. Znam da se želim baviti svojim poslom. Hoće li to biti u Hajduku ili negdje drugdje, manje je važno. Najvažnije mi je doći kući zaključio je Bonačić.
